KOZARSKA DUBICA - Duško Ranilović iz Kozarske Dubice golubarstvom se bavi od 1975. godine.
Zajedno sa Sašom Lakobrijom, koji se istom vrstom hobija bavi 12 godina, u Kozarskoj Dubici održava Sekciju Udruženja golubara iz Laktaša posljednje tri godine.
U svom golubarniku ovaj zaljubljenik u golubove ima 150 tih ptica, odnosno deset vrsta golubova, ali osnovni cilj i želja mu je da omasovi autohtonu vrstu dubičkog prevrtača.
"Ljubav prema ovoj vrsti hobija se rodila bez posebnog razloga. Ranije sam gajio sitne ptice i kada ta ptica ugine ljubav prestaje. Međutim, golub je nešto drugo. Kada ptica ode od vlasnika, a potom mu se vrati to je poseban osjećaj. Golub upravo to čini. Kad ga prodaš i kad se vrati onda se budi ta ljubav i ne možeš da ga se riješiš", kaže Ranilović, vlasnik najvećeg golubarnika u ovoj opštini i predsjednik Sekcije golubara u Kozarskoj Dubici.
On je objasnio da su kod golubova vrlo česte pojave da kada ga vlasnik proda da se ponovo kroz izvjesno vrijeme vraća u svoj golubarnik u matično jato.
Pojašnjava da postoje golubovi pismonoše koji se vraćaju u svoje matično jato i sa udaljenosti od 300 do 400 kilometara, ali da oni ne uzgajaju tu vrstu.
"To je teška vrsta za uzgajanje. Iziskuje mnogo novaca, mnogo takmičenja i mnogo ulaganja za naše uslove. Mi se bavimo uzgojem prvenstveno naše autohtone vrste, odnosno dubičkog goluba prevrtača", kaže Ranilović.
Dodaje da je to vrsta goluba koja se nekada davno uzgajala u Kozarskoj/Bosanskoj Dubici.
"Mi smo je ponovo vratili. Sedamdesetih godina prošlog vijeka je vrsta bila na glasu, međutim, kasnije se izgubila. Ostalo je samo malo jato kod mene i prijatelja koji živi u Austriji i mi smo došli na ideju da ponovo oživimo tu pasminu u Kozarskoj/Bosanskoj Dubici", rekao je Ranilović.
On je istakao da su prve vrste goluba koje je uzgajao bili gaćani sa krunama, odnosno sa jednom i dvije krune.
"Nakon toga sam počeo da uzgajam prevrtače koji su više sporska pasmina. On je specifičan golub koji voli da se prevrće i samim tim katkad u zanosu se ubije. Pri letu se dešava se da on pravi puno krugova, gubi orijentaciju i ne može više da se zaustavi i tako pada na zemlju", kaže Ranilović.
Dodaje da osim te ekstremne vrste uzgaju još vrsta, a to su sisački prevrtač, galatenski prevrtač koji potiče iz Rumunije, ardinski prevrtač, gušane, pismonoše, kineske mevice, preikiere i lepezane.
Ranilović je istakao da je dubički prevrtač nastao ukrštanjem različitih vrsta golubova.
"Sve ostale vrste držimo u golubarniku kako bismo izlegli što više dubičkog prevrtača. Golubarnik mora da bude svijetao, suv, prozračan i dobro zaštićen da u njega ne može ništa da uđe da ne ugrozi jato", objasnio je Ranilović.
On je istakao da svaki par golubova ima svoje komore koje se redovno moraju čistiti, održavati i dezinfikovati.
Prema riječima Saše Lakobrije, potpredsjednika Sekcije Dubica, njihov cilj je sticanje priznanja dubiče autohtone vrste goluba.
"Što se tiče dubičkog prevrtača on postoji na ovim prostorima oko 30 godina i nikada nije bio priznat, odnosno registrovan i samim tim kao da nije ni postojao. Mi se već nekoliko godina trudimo da taj golub dobije svoj standard i ja sam ga već pisao za njega, a usvojen je prošle godine. Nakon tri godine rada kada se sudije i drugi golubari upoznaju sa njim može da bude priznat kao autohtona vrsta", kaže Lakobrija.
On je rekao da svake godine tu autohtonu vrstu moraju predstaviti na najmanje tri izložbe.
"To je rasa u radu. Mi nemamo nikakvu dodatnu podršku. Sami radimo na tome da se ova vrsta goluba omasovi i postane priznata rasa u državi, pa i šire", kaže Lakobrija.