Da za velike stvari često nije potrebno mnogo odricanja, nego samo dobra volja i malo truda, pokazuju žene okupljene u Facebook grupi "Hobotnice čudesnice za bebe (BiH)".
One iglom, koncem i sa svojih 10 prstiju izrađuju prava pomoćna medicinska sredstva, koja iako izgledaju kao obične pletene igračke, prijevremeno rođenim bebama - mrvicama, olakšavaju prve dane života.
Naime, kada uhvate krak heklane hobotnice, bebe u inkubatorima imaju osjećaj kao da drže pupčanu vrpcu. Tada postaju mirnije i manje diraju sonde jer osjećaju sigurnost kao u majčinom stomaku.
Edin Džanković iz Sarajeva jedan je od roditelja čija je mrvica već prvih dana života u bolnici dobila društvo - hobotnicu čudesnicu.
Njegova kćerkica, koja je po rođenju težila samo 740 grama, prva je i jedina beba koja je u Kliničkom centru u Sarajevu imala ovo medicinsko pomagalo.
Iako kaže da ni on ni ljekari koji su se brinuli o djevojčici u bolnici nisu primijetili promjenu u ponašanju bebe nakon što su pored nje stavili hobotnicu, ne sumnja da u tvrdnjama svjetskih stručnjaka da ove igračkice pomažu nedonoščadi ima istine.
Baš s tim ciljem, da malim borcima pomognu da lakše dobiju svoje prve bitke, humanitarke iz BiH udružile su se i napravile grupu na Facebooku, koja je rezultirala druženjem, sklapanjem prijateljstava i naravno - "proizvodnjom" hobotnica, koje trenutno pomažu bebama u Univerzitetskom kliničkom centru Tuzla, Sveučilišno-kliničkoj bolnici Mostar, KB "Dr Irfan Ljubijankić" u Bihaću, JZU "Sveti apostol Luka" u Doboju i Univerzitetskoj bolnici u Foči.
Jedna od njih, Banjalučanka Tamara Blagojević, navodi kako je za priču o hobotnicama saznala sasvim slučajno, putem Facebooka.
"U to vrijeme bila sam u drugom stanju i budući da je postojala mogućnost prijevremenog porođaja, zainteresovalo me da saznam što više o tome. Tako sam pročitala članke grupa iz Danske, SAD, Velike Britanije… Nakon što sam saznala da su žene u BiH zainteresovane da izrađuju hobotnice, odlučila sam da doniram konac.
Međutim, kada sam došla na prvi sastanak i kada sam vidjela da je došlo nas pet, odlučila sam da i ja probam. Nikada prije nisam heklala, ali misao o tome kome je namijenjen projekat, tjerala me je da budem uporna.
Tako je i počelo, uz pomoć video-zapisa na YouTubeu i pisane šeme za izradu, polako sam krenula heklati, poriti, heklati, poriti… sve dok prva hobotnica nije bila gotova", priča Tamara.
Priznaje da ta hobotnica nije bila baš najbolja, jer nije zadovoljavala stroga pravila izrade, ali ju je zadržala za uspomenu, te se danas njome igra njena djevojčica.
Objašnjava da hobotnice koje su van standarda poklanjaju odjelima fizijatrije jer veoma dobro služe djeci s poteškoćama u razvoju za razvijanje motorike.
Iako je priča u koju se uključila bila pozitivna i vrijedna hvale, reakcije okoline i nisu bile najljepše.
"Reakcije okoline su, nažalost, bile očekivane: 'Zašto to radiš, a niko ti za to ne plaća', 'Heklaš kao neka baba'… i slično. Mada je bilo i onih malobrojnih koji su me podržavali", navodi Blagojevićeva.
Pošto su neonatolozi upoznati s ovim svjetskim projektom, nije bilo prepreka za saradnju s klinikama, a prva je ostvarena s Univerzitetskim kliničkim centrom u Tuzli.
Zineta Mutapčić iz Srebrenika, koja je zaslužna za to što su ova slatka medicinska pomagala stigla do beba u tom gradu, priča kako je prvu hobotnicu prezentovala doktorici Evlijani Hadžić, koja je brinula o njenoj bebi.
"Nakon što mi je doktorica rekla da zna o čemu se radi, zamolila sam je da razgovara s nadležnima o mogućnosti uvođenja hobotnica u UKC Tuzla, što je nju oduševilo i zaista smo odmah dobili pozitivan odgovor.
Kako se priča pomalo širila, tako su ljudi počeli s pozitivnim reakcijama i pitanjima kako mogu učestvovati. To nam je, naravno, samo bio dodatni podstrek da se pored svojih privatnih obaveza angažujemo što više", navodi Zineta, koja ne hekla hobotnice, ali učestvuje u svim ostalim aktivnostima kao što je komunikacija s medijima, dostavljanje materijala tetama koje heklaju, prikupljanjem donacija od kojih kupuju konac...
Hobotnice trenutno izrađuje između 20 i 30 žena, a pošto članice grupe žive širom BiH, ali i u inostranstvu, sarađuju putem Facebooka.
"Ne sastajemo se baš često, ali nam je želja da organizujemo radionice najmanje jednom mjesečno. Uglavnom se sastaju žene iz istih gradova", objašnjava Tamara.
Da su i članicama grupe ove male hobotnice uljepšale život, ističe i Milica Mihajlović, koja živi u Štutgartu u Njemačkoj.
"Čujemo se svaki dan i to više nisu razgovori vezani samo za hobotnice, već se i šalimo, dijelimo i dobro i loše… Kao žene, pričamo o svemu i svačemu. Iako se mnoge od nas nikada nisu srele, imamo osjećaj da se poznajemo cijeli život", govori ona.
Banjalučanka Željka Šumić kaže da je srećna što, pored toga što pomažu bebama, na ovaj način uče svoju djecu da šire ljubav i uče svoje vršnjake humanosti.
Što se tiče planova za budućnost - to je osnivanje udruženja, na čemu već rade.
"Budući da smo sve zaposlene pa teško pronalazimo vrijeme da čitamo zakone i propise, nadamo se da će nam naši prijatelji pravnici pomoći da što prije završimo proceduru u vezi s osnivanjem da bismo mogli djelovati na nivou BiH", dodaju članice ove grupe.
Pozivaju sve zainteresovane da im se jave, da se uključe, pokušaju da heklaju ili pomognu donacijama za kupovinu konca.
Način izrade
Hobotnice se izrađuju od 100% pamučnog konca, pune se poliesterskim antialergijskim punjenjem.
Na sebi ne smiju imati našivene dodatke u vidu kapica, kragnica, mašnica, jedino mogu imati vezene oči i usta, i za to postoji uputstvo o izradi.
Kada se završi, tijelo hobotnice treba da bude sedam do devet centimetara dugo, obim od 15 do 17 centimetara. Najvažnije je da na tijelu hobotnice nema većih rupica (ne smije proći štapić od lizala) i kraci, kada se najviše rastegnu, ne smiju biti duži od 22 centimetra. Peru se na temperaturi od 60 stepeni, a prije upotrebe se sterilišu.
Vrijeme za izradu hobotnice je individualno, neke žene mogu izraditi hobotnicu za dva-tri sata, a nekima treba i znatno više vremena.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
