Plač i sablasna tišina obilježili su seminar duhovne obnove koji je održao katolički karizmatik i stigmatik velečasni Zlatko Sudac u mjestu Humac kod Bugojna.
U tri dana, koliko je trajao seminar na Humcu, seminiru je nazočilo više od 30.000 ljudi. Plač se mogao čuti neprestano, mnogi su padali u nesvijest. Vlč. Sudac je izdvajao vremena da pokuša svakome pomoći, da se obrati svakomu osobno. Ljudi na njegove seminare dolaze iz raznih dijelova BiH i sa različitim motivima.
"Još osjećam toplinu njegova dodira. Morala sam se rasplakati nakon što me dotaknuo. Neizmjerno vjerujem njegovim riječima. Pratim ga na svim seminarima po Hrvatskoj i BiH. Mislim kako je na njega sišao Duh sveti i kako je on jednostavno sveti čovjek. Njegove riječi pomažu mnogima. Ne postoji nitko tko ga je čuo kako govori, a da će reći da on nije sveti čovjek i čudotvorac", kazala je Tereza, srednjovječna žena iz Uskoplja, nakon što smo ju upitali zašto plače.
Među poznatim licima koje smo vidjeli na Humcu isticao se Dragan Čović, lider HDZ BiH, koji je u nedjelju nazočio duhovnoj obnovi, ali kao privatna osoba, ne kao političar. Nakon svete mise kratko se susreo i sa vlč. Sucem.
Zanimljivo, Čović je na svečanom ručku sjedio s ostalim uzvanicima, a ne na pročelju stola kod vlč. Suca, s kojim su sjedili crkveni velikodostojnici. Čović je na Humcu bio bez stranačke pratnje i u društvu samo svoga vozača, te nekoliko dužnosnika bugojanskog HDZ BiH.
Sam vlč. Sudac ističe kako sebe ne smatra čudotvorcem.
"Svaki svećenik je čudotvorac. Čuda su svakodnevno pred našim očima, samo je pitanje jesu li naša srca dovoljno otvorena shvatiti taj misterij, tu istinu?! Meni je drago, samo se bojim iz kog konteksta su me ljudi prozvali čudotvorcem. Jer, ponavljam, svaki svećenik, koji je do kraja s Bogom svezan, jest čudotvorac. Ja sam svećenik i ništa više i ništa manje od toga", kazao je Sudac nakon seminara na Humcu.
Naglašava kako mu je na Humcu tokom proteklog vikenda bilo posebno lijepo.
"Bio sam u raznim krajevima svijeta, od Švicarske, Amerike, Australije, pa sve do Perua, ali ovo što sam ovdje doživio je nešto posebno. Ovakva spontanost, iskrenost i dobra volja, to je nešto posebno. Ljudi su puni optimizma. Bila bi zaista šteta ne podržati želju ovih 'malih ljudi' da se krene naprijed", kaže on.
Pojasnio je kako su teme o kojima se u tri dana govorilo na Humcu bile duhovne prirode, a ne religiozne.
"Ja jesam katolički svećenik, ali teme o kojima govorim nisu religiozne, one su duhovne. Tamo gdje radim u svome centru na Malom Lošinju na seminarima je znalo biti i po 14 nacija, te sedam religija. Program je isključivo duhovni i interdisciplinarni. Uključeni su ljudi iz raznih profesija i struka", navodi on.
Rođen je u Rijeci 1971. godine, a djetinjstvo je proveo u Vrbniku na otoku Krku. Zanimljivo je da je iz ovog mjesta i zagrebački nadbiskup Josip Bozanić. Nakon srednje škole neko vrijeme je radio kao strojarski tehničar, te upisao studij sociologije i psihologije u Rijeci.
Odgovarajući na Božji zov 1993. godine odlazi u bogosloviju i teologiju završava u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 1998. i ubrzo postaje župnik u malom otočkom mjestu Novalji. Trenutno je duhovnik pastoralnog centra "Betanija" u mjestu Ćunski na Krku. Zbog stigmi koje je dobio u svibnju 1999. godine, mnogi ga nazivaju karizmatikom i čudotvorcem, dok on sam za sebe jednostavno kaže da je "ništa više i ništa manje" nego svećenik.
Kaže kako ljudi u današnje vrijeme traže utjehu i pomoć, pa tako i od njega.
"Živimo u teškom vremenu. Čovjek je izgubio doticaj sa sobom, sa drugim čovjekom i u krajnjoj liniji s prirodom i s Bogom, koji je dao da sve ovo postoji. Dragi naš Isusu, ili Allah, nazovite Ga kako želite, u svemu je oko nas. Čovjek je duhovno biće i duhovnost se mora razvijati. Duhovnost pronalazi i ono što je dobro u drugome čovjeku, bez obzira na to kojoj on vjeri ili narodu pripadao", iznimno smirenim tonom priča nam vlč. Sudac o svojoj životnoj misiji.
Kaže kako duhovnost, za razliku od religije, nema ograda. Religija, smatra, može dovesti do fanatizma, što sa duhovnošću nije slučaj. Također, kao najveće zlo modernoga svijeta ističe neznanje.
"Neznanje čini da je čovjek toliko stisnut u svoj mali svijet da ne prihvaća drugoga zato što ga ne poznaje. Mladi čovjek mora čitati i učiti. Mediji danas prikazuju pogrešnu sliku svijeta. Ne objavljuje se kada se dogodi transplantacija srca, što je iznimno pozitivna stvar, ali je zato na svim naslovnicama kada se neka budala napije pa se automobilom zabije u rasvjetni stup. Nešto beznačajno se prikazuje kao globalno. Zbog toga je iznimno teško mladome čovjeku duhovno se formirati. Silna je odgovornost na ljudima koji rade u medijima", pojašnjava vlč. Sudac.
Medijima zamjera i konstantno širenja straha. Kao primjere navodi medijski stvorene strahove od treorizma, globalne krize, recesije...
"Danas imamo materijalno izobilje, ali nikada nismo imali praznijega čovjeka. Unutarnje ispunjenje je potrebno svakome čovjeku. Danas imate more ljudi koji ne mogu navečer zaspati bez tableta. Nemoral je na svakome koraku. Ljudi traže sreću na izvanjski način, ali sreća je u nama. U svakome se čovjeku krije sreća i ona dolazi iznutra", kaže Sudac.
Osvrnuo se i na međunacionalne odnose u BiH. Poručuje kako našoj zemlji nitko iz vana neće pomoći, moramo, smatra, pomoći sami sebi.
"U ovu svetu zemlju BiH, dolazilo je more ljudi sa strane. Dolazili su kao gladni vukovi da rastjeraju i zakolju. Vi, narode u BiH, ovo je vaša zemlja, i Srba i Bošnjaka i Hrvata, i vi ju morate izgraditi. Vi ste tu. Vi mali ljudi pođite raditi. Pomažite jedan drugomu. Nitko vam neće dati ako se sami za sebe ne pođete brinuti. Sami sebi stvorite određene socijalne strukture. Pomozite onim ljudima koji su zaista gladni. Učinite to na dostojanstven način, jer nitko ne želi sažaljenje. Samo tako je moguće ostvariti napredak, bilo gdje, a ne samo u BiH. Ne gledajte tko je koje nacije, gledajte čovjeka", iznio je svoje viđenje napretka BiH vlč. Sudac.
Poručuje kako "mali ljudi" nisu zaratili u BiH, te kako zbog toga upravo "mali ljudi" i moraju jedni drugima pomagati.
"'Mali čovjek' je samo materijal za manipulaciju. Probudite se 'mali ljudi', sačuvajte mir srca svoga i pomažite jedni drugima. Ne treba vas brinuti hoće li se složiti ovi gore na vrhu. To vas se tiče ako vam nije dobro. U svim je zemljama politikanstvo veće što je bijeda veća. Najveći neprijatelj svih nas je bijeda, a ne čovjek druge nacije", zaključio je vlč. Sudac.
Braća Ivoš dovela vlč. Suca
Blizanci Ilija i Tadija Ivoš župnici župe na Humcu najzaslužniji su za dolazak vlč. Zlatka Suca u Bugojno.
Rođeni su 1976. godine u selu Bistrici kod Uskoplja. Već od malih nogu Ilija i Tadija izazivali su pozornost svojim izgledom i rijetki su oni koji su ih mogli raspoznavati.
Odlučuju se za svećenički poziv, te nakon završene bogoslovije 8. kolovoza 2004. zajedno, kako su oduvijek sve i činili, slave mladu misu u župnoj crkvi sv. Terezije od Djeteta Isusa u Bistrici.