GORAŽDE - Nihad Žigo i njegov otac Hamid jedini su kovači u Goraždu, a bave se sada isključivo izradom i popravkom poljoprivrednog alata.
"Pravimo plugove, noževe za freze, kose za motokultivatore, mašine za mljevenje voća, za cijeđenje voća, te kotlove za uvarivanje pekmeza. Ne znam da se neka fabrika u Bosni i Hercegovini bavi proizvodnjom toga alata, mahom se kod nas uvozi iz Hrvatske i Slovenije, s tim što su cijene veće nego što su kod mene", priča nam Nihad.
On je nastavio porodičnu tradiciju ovog zanata koja datira od 1943. godine.
"Moj je rahmetli dedo Latif Žigo bio kovač u Orahovicama. Kasnije je moj babo Hamid počeo da se bavi tim poslom od 1967. godine", navodi Nihad.
Ovaj tridesetpetogodišnjak dodaje da su njegovi prvi kovački poslovi bili u vezi sa pravljenjem crnih šporeta.
"To je pravio moj dedo. Prvo fijakere, pa onda babo pravi srbijance - takozvani šporet. I onda prvo se pravi lužnica i vrata mala za loženje. To su bili moji prvi koraci, to sam pravio sa 69 godina", prisjeća se Nihad.
On kaže da je ponosan na izradu poljoprivrednih aparata. Njihov mlin za mljevenje voća snage jedan kilovat košta oko 300 maraka, koliko i presa za cijeđenje voća kapaciteta 38 litara.
"Recimo to je u prodavnicama 700 maraka, s tim što nije kvalitet kao što je kod mene, jer ja znam šta ljudi donose na popravke i šta se na čemu može slomiti, iskriviti i onda se to kod nas pravi malo jače", objašnjava Nihad.
Tako se, kaže on, dijelovi koji se krive na fabričkim plugovima u njihovoj kovačkoj radionici "Žigo", smještenoj u prizemlju porodične kuće, prave od 30 do 40 odsto debljeg materijala.
"Za taj plug meni samome treba da ga napravim dva i po dana. S tim što ja radim malo duže. Moje radno vrijeme je do osam sati uveče", dodaje Nihad.
Njihova kovačka radionica uspješno posluje, a mušterije im dolaze iz cijele regije.
"To je kod mene sve unaprijed rezervisano. Znači, sve što radim danas to je naručeno prije 10 ili 15 dana", tvrdi Nihad.
Smatra da ovim tipom kovačkog posla on i njegov otac ujedno pridonose i opstanku ljudi na selu.
"Ljudi ne mogu obraditi i posijati vrt i lijehu ako nemaju plug i lemeš, a oni koji se bave malo obimnijim poslom proizvodnje zdrave hrane, plasteničke proizvodnje, ne mogu raditi bez freze. Sada konkretno radimo noževe za frezu, za nekakav traktor kojeg prije Tokija nema, a mi ga moramo napraviti da bi ljudi mogli posijati", kaže Nihad.
On ima dva sina, a vjeruje da će porodičnu tradiciju naslijediti stariji koji pohađa šesti razred.
"Njega to puno interesuje, a mlađi ne znam, on ima tek šest mjeseci. Teško će se iko odlučiti da se bavi ovim poslom jer treba puno više od nekakve diplome koja se može dobiti", kaže Nihad.