PRIJEDOR - Nevenka Vuković iz prijedorskog sela Jelička ne može svog bolesnog četverogodišnjeg sina, koji ima probleme zbog slabo razvijenog govora, odvesti na defektološko-logopedski tretman jer je jedini zaposleni logoped u zdravstvenim ustanovama u Prijedoru na porodiljskom bolovanju.
"Klinički psiholog u Banjaluci Nada Letić je 6. avgusta pregledala mog sina i savjetovala mi da ga uputim na intenzivan defektološko-logopedski tretman u prijedorskoj Opštoj bolnici. U toj ustanovi su mi rekli da logopeda nema jer se nalazi na porodiljskom bolovanju", ispričala je očajna majka.
Ističe da logopeda nije bilo ni u ostalim zdravstvenim ustanovama u Prijedoru.
"U centru za liječenje takvih poremaćaja u govoru koji se nalazi u Banjaluci napravljena je lista čekanja malih pacijenata. Prednost na toj listi imaju djeca iz Banjaluke", kaže Vukovićeva.
Dodaje da je nabavila stručnu literaturu kako bi u nedostatku stručnjaka u Prijedoru pomogla svom djetetu.
"Najgore je što nisam sama. Kao nastavnik u Osnovnoj školi 'Vuk Karadžić' u Omarskoj uvjerena sam da ima još roditelja koji imaju slične probleme, a u Prijedoru nemaju kome da se obrate", upozorava Vukovićeva.
Stručnu literaturu joj je, kako kaže, dala Milena Šljokavica, direktor prijedorske specijalne škole za djecu ometenu u razvoju "Đorđe Natošević".
"Moj sin ne ide na potrebne terapije, ali uz pomoć vaspitača u vrtiću u Omarskoj, koji se trude da mu pomognu, osjećam izvjestan napredak u njegovom komuniciranju", priča Nevenka, koja se za pomoć obratila i Centru za mentalno zdravlje u Prijedoru.
Svjesna je, kako kaže, činjenice da je i u njenom slučaju riječ o institucionalnom problemu.
"To smatram zato što je riječ o obaveznom vidu zdravstvene zaštite. Zato mislim da bi se i Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite RS trebalo pozabaviti sa činjenicom da Prijedor i neke manje sredine u RS nemaju stručnjaka za probleme djece koja imaju poteškoće sa govorom", dodaje Nevenka.
Goran Račetović, psihijatar i rukovodilac u prijedorskom Centru za mentalno zdravlje, kaže da su se toj ustanovi obraćali roditelji djece koja imaju problema sa govorom i komunikacijom.
"Nekada su ovakvi centri, obavezno imali tim sačinjen od logopeda, defektologa i socijalnog radnika. Sada se smatra da takvi stručnjaci nisu obavezan dio tima u Centru, osim psihijatra i psihologa. To i jeste problem roditelja djece s poremećajima u govoru", kaže Račetović.
Pojašnjava da se takvi slučajevi s uputnicama upućuju u Centar za mentalno zdravlje u Banjaluci.
"Imali smo logopeda u Opštoj bolnici, ali se on trenutno nalazi na porodiljskom bolovanju", kaže Račetović.
Dodaje da je Prijedor tako i praktično, bar kada je riječ o zdravstvenim ustanovama, ostao bez logopedske službe.
"Trenutno nema rješenja za probleme roditelja i djece koji su suočeni s nekim od logopedskih problema, jer je angažovanje stručnjaka vezano za adekvatnu kadrovsku popunjenost, koju trenutno nemamo, ali i za sredstva koja bi trebalo da budu obezbijeđena za obrazovanje i zapošljavanje takvih stručnjaka u zdravstvenim ustanovama", dodaje Račetović.