PRIJEDOR - U krajnjoj bijedi i bez vlastitog krova nad glavom u selu Ljeskare kod Prijedora živi šestočlana porodica Spomenke i Mirka Galića, izbjeglih iz Ključa.
Već 69 godina ova siromašna porodica sa četvoro djece, od kojih je dvoje školaraca, živi u tuđoj kući, čiji se vlasnik Ivo Briševac smilovao na njihove muke i ustupio im dom. I dok imaju takav privremeni krov nad glavom, na trpezi nemaju često skoro ništa, pa gladuju.
"Vlasnik kuće u kojoj živimo je u Hrvatskoj. Smilovao se na našu bijedu, ali pitanje je dana kada će tražiti da se iselimo iz nje. Kuća u kojoj živimo potpuno je vlažna i ruševna, a nemamo para da je okrpimo. Djeca nam nemaju pošteno ni šta da jedu, a supruga mi je prije dvije i po godine oboljela i od tada je prikovana za krevet", priča Mirko.
On navodi da dvoje školaraca nemaju školske torbe i sve potrebne udžbenike.
"Imaju nešto starih svesaka i po koju iscijepanu knjigu. Često i ne mogu da pohađaju redovnu nastavu jer zimi nemaju ni adekvatne obuće i odjeće kako bi se kvalitetno obukli. Nekada sam mogao da radim i zaradim nedničeći kod komšija, ali u posljednje vrijeme posla je sve manje", kaže Mirko.
Ova porodica živi od 190 maraka dječjeg doplatka, i to su jedina primanja koja im mjesečno pristižu u kuću.
"Tek ako se neko smiluje uspijem da obezbijedim redovan obrok za djecu, dok smo supruga i ja uglavnom gladni", tužno dodaje Mirko.
Njegova supruga Spomenka Galić posebno je očajna što zbog bolesti ne može da brine o djeci.
"Sami se snalaze. Najstarija kćerka Mirjana ide u školu i zajedno s mlađim sinom Nenadom pokušava da pomogne u kući i pazi na dvoje mlađe djece Anastasiju i Nevena, koji ima samo tri godine. Najviše me plaši da bez tuđe pomoći nećemo izaći na kraj s mališanima, kojima mnogo toga treba", govori Spomenka.
U selu Ljeskare pokušavali su, tvrde, na razne načine da pruže pomoć ovoj siromašnoj porodici. Da nema komšija koje im povremeno donose hranu i odjeću, teško da bi preživjeli.
Snježana Marković, aktivistkinja u mjesnoj zajednici Ljeskare, obilazi prijedorske humanitarne organizacije da obezbijedi pomoć za ovu porodicu. "I te pomoći je sve manje. Djeca u ovoj porodici nemaju ni kupatilo ni bilo kakve pristojne uslove za život", kaže Markovićeva.
Prema njenim riječima, najvažnije bi bilo da se Galićevima obezbijedi vlastiti krov nad glavom.
"Smatram da još ima dobrih ljudi, prijedorskih privatnika, koji bi mogli pomoći ovoj porodici. Vjerujem da bi se u akciju podrške i ovoj siromašnoj porodici morale uključiti i lokalna, ali i šira društvena zajednica. Pokažimo svoju humanost i na ovom primjeru", ističe Markovićeva.