SANSKI MOST - Tek pedesetak mještana, od prijeratnih 1.000, vratilo se u Jesenicu, nekada najveće srpsko selo na području općine Bosanska Krupa, smješteno na obroncima Grmeč planine.
Selo je u najvećoj mjeri uništeno ratnim razaranjima, a u poslijeratnom periodu obnovljena je oko trećina kuća.
Đuro i Dušan Kresoja su među rijetkim povratnicima u Jesenicu i kažu da preživljavaju isključivo baveći se poljoprivrednom proizvodnjom.
"Evo, ovih dana pečemo rakiju. Šljive nisu nešto rodile, ali ima jabuka i krušaka, pa će opet biti vesele tekućine", kroz šalu kažu njih dvojica. Dodaju da je život u Jesenici veoma težak, s obzirom na to da je od porušene i devastirane infrastrukture obnovljen jedino lokalni vodovod.
"Najteže nam je što nemamo redovnu zdravstvenu pomoć, jer se radi većinom o starijim i bolesnim osobama koje su se vratile svojim kućama. Istina, doktor svrati jednom sedmično i ordinira u poluporušenoj ambulanti, ali to je nedovoljno", kažu povratnici.
Dodaju da je Jesenica u nekadašnjoj Jugoslaviji bila poznata turistička destinacija, jer je imala muzej, a iz ovog malog mjesta poniklo je 12 narodnih heroja iz Drugog svjetskog rata. Nažalost, njihove biste, kao i muzej, uništeni su u proteklom ratu.
"Nekada su autobusi dovozili djecu da se upoznaju s antifašističkom borbom naroda ovog kraja. Sada u selo ne dolazi niko, nemamo čak ni autobuske linije sa svijetom", kaže Dušan Kresoja.
U ruševnom stanju je i nekadašnja zgrada mjesne školu, koju je u prošlosti pohađalo nekoliko stotina djece. Danas u selu živi tek nekolicina osnovaca, koji školu pohađaju u nekoliko kilometara udaljenom Velikom Badiću. S obzirom na to da se pretežno bave poljoprivrednom proizvodnjom, mještani kažu da bi im značajnija pomoć od strane vlasti dobrodošla.
"Dobro bi bilo kada bi nam dali kosilicu ili motokultivator kako bismo mogli da obrađujemo zemlju. Ovako moramo ručno ili platiti nekog da nam uzore kako bismo posijali nešto, a mogli bi nam regresirati i naftu. Najbolnije je to što nas niko ne obilazi godinama", kažu Kresoje.
Većina prijeratnih mještana, kako kažu, danas živi u RS i Srbiji i mali su izgledi da će se oni vratiti kućama.
"Ljudi su zasnovali život na drugim mjestima. Ne možeš od čovjeka tražiti da se iz boljeg vrati u gore. Nama ovdje ostaje da potpalimo kotao i pripečemo rakiju", kažu na kraju razgovora.