SANSKI MOST - Bobijaško oko je misteriozni krški fenomen na području Palanačkog polja, nedaleko od Lušci Palanke, u općini Sanski Most, koji svojim izgledom raspaljuje maštu te u posljednje vrijeme privlači sve veći broj posjetilaca.
Izgled ovog lokaliteta mijenja se u skladu s godišnjim dobima, a zbog obilnih kišnih padavina ovih dana ponor dubok stotinak metara u potpunosti je ispunjen vodom, pa se na ovom lokalitetu formiralo duboko jezero. Ono u ljetnom periodu gotovo u potpunosti presuši, pa se tada moguće spustiti sve do dna ove neobične kraške uvale. Ona se nalazi u podnožju brda Bobija, a kada se posmatra s nje izgleda kao golemo oko, po čemu je i dobilo ime.
Ranija geološka istraživanja su utvrdila kako je riječ o esteveli, geomorfološkom obliku kojeg karakteriše dvosmjerno kretanje vode, pa tako Bobijaško oko u vrijeme obilnih padavina ima karakteristike vrela, dok pri niskoj razini vode postaje ponor.
Pomenuta istraživanja su pokazala kako se radi o velikoj šupljini u kraškom zemljištu koja je povezana s mrežom podzemnih vodotokova, te ogromnim podzemnim hidroakumulacijama koje se kriju u njedrima planine Grmeč. Prema riječima Emira Trožića, stručnjaka za hidrologiju, pincip kretanja vode, kada je riječ o ovoj esteveli, možda je najsličniji golemom sifonu.
"Istraživanja Bobijaškog oka su vršena još od doba Austrougarske, a u nekoliko navrata u ponor je puštana specijalna boja, koja se potom pojavljivala na izvorima rijeka Zdene i Dabra. Znači da je prostor Palanačkog polja, koji je jedna ogromna hidroakumulacija, povezan s tim izvorištima, a vjerovatno i još nekim drugim", smatra Trožić. Prema njegovim riječima, zbog toga je čitav ovaj prostor proglašen vodozaštitnim pojasom prve kategorije, čije bi onečišćenje moglo imati nesagledive posljedice po prirodu i ljude.
Za ovaj lokalitet vezuju se i stara narodna predanja, priče i legende, pa se tako pripovijeda o vilama i vilenjacima koji u noćnim satima pohode kraško vrelo i igraju svoja kola. Po jednoj od starih priča, lokalnom seljaku u ponor je slučajno upala ovca, a njeno tijelo izbacilo je vrelo Dabra, koje je udaljeno kilometrima. Bobijaško oko je prije nekoliko godina istraživala i grupa engleskih ronilaca speleologa, a tom prilikom je ustanovljeno kako dubine estevele nastanjuje čovječja ribica, endemski vodozemac iz praistorije koji je opstao samo u potpuno čistim i mračnim vodama.