PRNjAVOR - Festival nacionalnih manjina “Mala Evropa”, koji se nakon višegodišnje pauze ponovo održava u gradu pod Ljubićem, bio je prilika da se posjetiocima, osim autentičnih igara i pjesama, prezentuju za ovu priliku posebno odabrana jela koja se već vijekovima pripremaju i sa kojima se dočekuju dragi gosti.
Italijanska kuhinja odlikuje se regionalnom raznolikošću koja tradicionalnim jelima, kao što su tjestenine, riža i sirevi, daje prepoznatljivost i upečatljivost. Predstavljajući specijalitete sa azurne obale, naša domaćica na štandu sa italijanskom hranom Snježana Dalšašo prvo je izdvojila makarone, koji sadrže brašno, jaja, so i vodu. Izvorno se jedu kuhane u slanoj vodi, uz dodatak umaka.
"Našim posjetiocima želimo da ponudimo i rižu, pripremljenu prema izvornom italijanskom receptu, koji je na ovim prostorima aktuelan već 130 godina . Tu su i mini sendviči, italijanska pizza i kolači pripremani pomoću posebne mašine, koja se još i danas koristi u domaćinstvima" - kaže Dalšašo.
Ona je napomenula da slavlja ne mogu proći ni bez italijanskog vina - bilo bijelog, crnog ili rozog.
Kako su pripadnici italijanske nacionalne zajednice, nastanjeni najvećim dijelom u Štivoru, poznati kao dobri vinogradari i vrsni vinari - to je i ponuda vina bila na zavidnom nivou.
Italijani, osim do ukusne hrane i dobrog vina, dosta drže i do svoje nošnje. Na festivalu je predstavljena nošnja iz pokrajine Val Šu - gana, koja se sastoji od narandžaste suknje, zelene pregače, bijele košulje i crvenog prsluka. Bio je i jedan primjerak, samo za ovu priliku sašivene, nošnje iz Veneta.
Kroz nacionalnu kuhinju Poljaka pričom nas je provela Emilija Preradović.
Ona nam je ispričala da je tradicionalna poljska kuhinja bazirana na svim vrstama tijesta, a za ovu priliku pripremljena su uglavnom slatka jela: štrudle sa orasima, štrudle sa makom, krofne.
"Glavni sastojci naših slanih jela su meso, kupus i gljive” - kaže Emilija i sa smiješkom na licu nudi nam da probamo votku - poklon pobratimljenog grada Boleslavjeca iz Poljske.
Istorijski gledano, porijeklo votke još nije do kraja razjašnjeno, ali se pretpostavlja da votka potiče sa područja današnje Poljske, Ukrajine, zapadne Rusije i Bjelorusije. Prvi pisani nalaz u Poljskoj datira iz 1405. godine u sudskom registru Sandomirca. Votka se danas uglavnom pravi od žitarica - kukuruza, raži i pšenice.
Ostalo je negdje zapisano da je slikar Pablo Pikaso jednom rekao da su tri najznačajnije stvari iz prve polovine 20. vijeka: bluz, kubizam i poljska votka.
Ukrajinci
Ukrajina, koju mnogi nazivaju žitnicom Evrope, hljeb smatra svetom hranom, jer je ukrajinsko žito vijekovima prehranjivalo ukrajinski narod, pa čak i u najtežim trenucima - kada su mnogi Evropljani gladovali. Vrlo stara tradicija nuđenja gosta hljebom i solju, na vezenom peškiru, datira od davnina, a sačuvala se sve do danas.
Ukrajinci su se na festivalu “Mala Evropa” predstavili tradicionalnom trpezom kakva se priprema za Badnje veče i Uskršnje jutro.
Štefica Borodenko, koja nas je dočekala na štandu sa ukrajinskim specijalitetima, kaže da se za Badnje veče priprema 12 jela, od kojih su najpoznatije posne piroge, zatim jela od gljiva i kuvana pšenica.
"Jela pripremljena za Uskršnji doručak stavljaju se u korpu i najprije nose u crkvu, gdje se hrana osvješta. Iz korpe se prvo uzima jedno jaje, koje se podijeli na sve članove porodice, okupljene toga jutra na doručku. Običaj je i da se jelo servira u jednoj zdjeli, iz koje svi jedu” - kazuje Borodenko.
Od slatkih jela posjetioci su mogli probati valjuške i štrudlu sa makom.
Na štandu su bile izložene i narodne nošnje, karakteristične za određene krajeve, vezeni peškiri i nacionalni ukrajinski žičani instrument - bandura, koji se očuvao još od vremena srednjovjekovne države Kijevske Rusije. Bandura se danas veže uglavnom uz romanse i balade, dok je ranije istorijski bila vezana uz izvođenje epskih pjesama, poznatijih kao "dume". Ovaj instrument se izrađuje od nekoliko vrsta drveta: javora, bukve ili kruške.
Česi
Česi svoju kuhinju ne propuštaju komentirisati na način dobrog vojnika Švejka, pa kažu: "Teška je, naporna je, ali tako fina."
O tome nam svjedoči učiteljica u penziji i dugogodišnji član “Češke besjede” iz Prnjavora Margareta Cipar.
"Mi smo se potrudili da pokažemo što više nacionalnih čeških jela, ali nismo pravili variva, jer ih je teško posluživati na otvorenom prostoru, pa smo se bazirali samo na `suva jela`. To su perinke, svečani kolači sa medom, buhtle sa raznim slanim i slatkim punjenjima, kuglof” - kaže Ciparova.
Na trpezi je neizostavan i domaći hljeb, koji treba jesti samo sa solju ili sa nekim namazom, a najčešće je to svinjska mast. Kod Čeha je kroz istoriju karakteristično da - kada se nastane na nekom području - prvo grade kolibu u kojoj će živjeti, a nakon toga pekaru.
Nacionalno piće je pivo, po čijoj su potrošnji Česi prvi u svijetu.
Romi
Romska nacionalna zajednica svoje festivalske goste dočekala je jelima sa roštilja, a smatraju da je hrana bolja ako je u njoj sadržano više vrsta mesa. Osim što su bili jedini koji su svoje specijalitete pripremali na licu mjesta, prnjavorski Romi su izložili i stare kovačke alate, jer je poznato da su se uglavnom bavili raznim zanatima.
Potpredsjednik opštinskog Saveza nacionalnih manjina Snježana Mirković kaže da su kod ovdašnjih Roma sve manje zastupljeni izvorni jezik i tradicija, ali da nastoje iskoristiti manifestacije kakva je ova da pokažu dio običaja.
Ona je istakla da je za predstavnike ove nacionalne manjine od najvećeg značaja 8. april - Međunarodni dan Roma, jer su se tada počeli organizovano boriti za svoja prava.
"Tada smo dobili svoju zastavu, na kojoj su: plava boja - kao simbol neba, zelena - boja trave i crveni točak kao znak putujućeg naroda. Istovremeno smo dobili i himnu "Đelem, đelem” - kaže Mirkovićeva.
Svaki narod, pa tako i Romi, imaju u svom folkloru određene vrste sujevjerja, koje su sačuvale do danas. Trag vjerovanja u uticaj nekih “viših sila” pronašli su u simbolu potkovice, koja se pravi isključivo sa sedam rupa za eksere, jer se smatralo da taj broj ima magijsku moć. Prema jednom tumačenju, potkovica treba da bude okrenuta otvorom nagore, pa ako joj se nečastivi suviše približi - biće uhvaćen i uništen magijskom snagom. Nas je, ipak, sačekala potkovica okrenuta otvorom nadolje da bi - kako kažu - sreća iz nje stalno curila u dom.