TREBINJE - Penzionisani lovočuvar i dugogodišnji lovac Jovo Kisin iz trebinjskog sela Tuli pored svoje kuće napravio je mali zoološki vrt, a najžalije mu je, kaže, što je nekada ubijao životinje.
"Ja sam ljubav prema lovu, u stvari, razvio zahvaljujući ljubavi prema psima. Još kao desetogodišnji dječak dobio sam svog prvog psa Džekija, nakon koga sam imao na destine pasa, s kojima sam obišao sve ove naše šume, a poslije ovog posljednjeg rata sam shvatio koliko je ubijanje surovo i odlučio pomagati životinjama", priča nam Kisin.
Kaže da je, shvativši da je životinji potrebno pomoći da preživi, a ne oduzeti joj život, počeo da, umjesto da ubija, iz lova da donosi kući napuštene i ozlijeđene životinje i pravi im kućice. Tako je napravio na desetine kaveza u kojima ima divljih pataka, fazana, japanskih i divljih prepelica, golubova, grlica, gugutki, divljih zečeva, kunića, divljih svinja i drugih.
Pustio je nedavno iz svog legla 50 fazana u selima Popovog i Petrovog polja, ali su, prema njegovim informacijama, svi odstrijeljeni.
"Tako planiram i sa divljim zečevima, čiji je par koji sam nabavio uspio u kavezima da se razmnožava, pa ih sada imam pet, ali, nažalost, čini mi se da, koliko god da ih pustim u prirodu, završiće na nišanu lovaca, a meni je, opet, žao da ih patim u kavezima, jer je njihovo prirodno stanište šuma", objašnjava Kisin.
Ovaj hobi je, međutim, skup i za imućnije vlasnike, a ne za penzionere, jer je čika Jovi potrebno samo nekoliko vrsta različitih žitarica da nahrani sve ptice koje ima, ali on ne žali.
Kaže da ga svako jutro, kada se životinje razbude, njihova galama podsjeti da radi pravu stvar, jer u njima ima najvjernije prijatelje.
"Svako jutro ustajem oko šest sati, ali se živina oglasi i ranije. Najprije u svakom boksu promijenim vodu, pa im donesem hranu, pa onda nahranim i dva psa koja imam, kao i dvije koze i četiri ovce, a onda slijedi čišćenje", kaže Kisin.
Kad završi sa životinjama, ide u povrtnjak ili u voćnjak, gdje ima 50 stabala jabuke, nešto šljiva i višanja, a održava i pčelinjak, tako da od jutro do mraka ima posla.
Posao je ovo, kažu njegove komšije, dovoljan da umori i momka od 25 godina, ali se čika Jovo ne da i kaže da mu ništa nije teško, naročito kada dođe među boksove, u kojima životinje čekaju da ih nahrani.
Kisin nikada nikome nije naplatio nijednu životinju, a poklanjao ih je mnogo, naročito djeci. Voljan je i da za lovačko društvo uzgaja više divljih životinja, za šta mu je potrebna finansijska podrška.
Sakupljač starina
Osim što uzgaja divlje životinje, Jovo Kisin sakuplja i stare stvari, uglavnom predmete od drveta kojima su se služili naši preci.
"Da imam prostora, mogao bih napraviti i jednu izložbu, čak mali muzej, ali, s obzirom na to da nemam mjesta, dio stvari koje sam nabavio, a od čega sam neke i kupio, izložen je u restoranu 'Stara Hercegovina'", kaže Kisin.