Gradovi

Mještani Trebave crkvenim zvonom rastjeruju oblake

Mještani Trebave crkvenim zvonom rastjeruju oblake
Foto: N.N. | Mještani Trebave crkvenim zvonom rastjeruju oblake
Sanja Čakarević

DOBOJ - Borbu s gradonosnim oblacima više od vijeka mještani Trebave, tvrde, uspješno vode uz pomoć zvona u Crkvi Vaznesenja Gospodnjeg u selu Tovira, koja visoko uzdignuta na brežuljku štiti brojna sela.

"Naše vjerovanje je da zvuk odbija oblake, usmjerava ih u drugom pravcu. Imali smo davno slučajeva kada je zvonar zvonio i noću, čak i to je pomagalo razbijanju oblaka, koji odlaze dalje. Oblak je uglavnom uvijek išao prema šumi i tamo se praznio. Nekada ranije u pasivnim krajevima, gdje ljudi nisu imali ni zvona ni crkve, oni su udarali u metalne predmete da bi zvuk razbijao oblake", priča za "Nezavisne" Novak Janjić, mještanin Tovire.

Crkva je građena 1894. godine, a u crkvenim ljetopisima je zabilježeno da zvuk zvona od davnina mještani trebavskih sela smatraju svojim saveznikom u borbi s oblacima, koji su znali da opustoše plodna polja.

"Sveštenici su to vodili kroz ljetopis. Još s početka prošlog vijeka taj podatak ima. Zna se da je pokojni Savo Đurđević, koji je bio 60 godina u službi ove crkve, godinama obavljao taj posao, skoro do svoje smrti. Kasnije je to preuzeo Petar Janjić, tako da se ta tradicija nastavila", kaže sveštenik Branko Cvjetković.

Kada se u daljini pojave tamni oblaci, to je bio znak da zvonar treba da se uhvati užeta i počne sa zvonjenjem, koje je odjekivalo i u susjednim trebavskim selima koja su strahovala od oluje i grada.

"Čuo sam od naših starih da su se tako kao čuvali poljoprivredni usjevi", kaže Amir Hurtić, predsjednik MZ Grapska, a legenda o crkvenim zvonima koja štite polja sačuvana je do današnjih dana.

"Koliko je u ovom kraju bilo poznato da ovo pomaže, govori i to da su naše komšije muslimani iz Grapske prije rata davali svoj prilog, uplaćivali ovoj crkvi, odnosno onim ljudima koji su zvonili, kao svoje učešće, jer dijelili smo ta polja uvijek zajedno", rekao je sveštenik Branko.

Pokojni Savo, koji je najduže zvonio, kako priča Novak Janjić, čak je iz drugih sela dobijao darove.

"Na primjer, kada bude pšenica ovršena, ljudi mu dovezu vreću ili dvije pšenice jer je sačuvao usjeve od grada. To su bila vjerovanja ljudi, a pokazalo se ipak i da je djelotvorno. Neki drugi kažu da nam razgoni i kišu. Istina, kiša se malo raziđe, ali otvori se oblak i kiša pada u svakom slučaju", uvjeren je Novak Janjić.

Iako na ovom području postoje protivgradne stanice, crkvena zvona i dalje su aktivna.

"Danas s ovima što ispaljuju rakete imamo dogovor kada je poželjno da se zvoni, odnosno da ne dejstvujemo istovremeno", pojasnio je sveštenik Branko.

Za vrijeme naše posjete gradonosnih oblaka nije bilo, ali su se zvona oglasila povodom hramovne slave.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije