VISOKO - Bračni par iz Visokog Halid i Fikreta Đuđo bave se ručnom proizvodnjom modnih rukavica i kožne galanterije.
"To su rukavice od kože, a proizvodimo i torbe, narukvice, novčanike i ostalu sitnu galanteriju", kaže Halid koji je na sličnim poslovima radio 40 godina u Kožarsko-tekstilnom kombinatu Visoko.
Ovaj šezdesetosmogodišnjak navodi da su njihov glavni proizvod rukavice, čije maštovito kombinovanje s ostalim odjevnim predmetima veoma utiče na kompletan stil.
"Prodaja rukavica bolje ide zimi, mada ove koje ja proizvodim, u raznim kombinacijama i bojama, se mogu nositi i u ranu jesen i u kasno proljeće. One štite ruke od vjetra, od vlage, u svakom slučaju su pozitivne", ocjenjuje Halid.
Dodaje da njihovu modnu rukotvorinu najviše kupuje omladina i žene srednjih godina, dok su muškarci među rijetkim mušterijama.
"Zadovoljan sam prodajom, može se lijepo živjeti od ovoga", kaže Halid.
Glavna prodaja im je, navodi bračni par Đuđo, na raznim sajmovima, a svoje ručne radove izlažu i kao članovi Centra za samoodrživost "Open gallery" iz Sarajeva.
"U Visokom vrlo malo prodajem, nema puno mušterija, ali idemo po sajmovima. Bili smo u Brčkom, u Tuzli, Doboju... U posljednje dvije-tri godine izlagao sam u Sarajevu, a sad ćemo sa kolegama iz Centra 'Open gallery' ispred Skenderije biti svake srijede", objašnjava Halid.
Kaže da su cijene njihovih proizvoda "vrlo popularne za džep kupaca".
"Najskuplje su rukavice u raznim kombinacijama boja, recimo crveno sa bijelim. One su 35 KM, koliko i rukavice sa postavom, a ove obične, klasične su 30 KM", otkriva Halid.
Pojašnjava da se ručno rađene rukavice oblikuju prema šaci, a da se proizvode od namjenske jagnjeće kože koju nabavlja od proizvođača kože u Visokom.
"Oni rade za mene tu kožu, jer onu koja odgovara meni vrlo je teško naći u prodavnicama. Naručim stotinak metara ili 50, kako kad", navodi Halid.
Iako potiče iz porodice u kojoj su većinom bili šnajderi i krojači, Halid se, kako kaže, prvi počeo baviti izradom rukavica.
"Bavim se ovim zanatom već 50 godina. U Visokom, u kome prerada kože datira 1.000 i više godina, nemamo konkurenciju kada je u pitanju ovakav vid kućne radinosti", ističe Halid.
Njegova supruga Fikreta ovim poslom počela se baviti kada je otišla u prijevremenu penziju, a prije toga je, dodaje, 31 godinu bila administrativni radnik.
"Suprug radi rukavicu, a sve ostalo sam ja dizajnirala. Uz njega sam naučila puno, da sama kreiram neke torbice, papuče, narukvice i drugo od kože", kaže Fikreta.
Objašnjava da torbice nemaju nijednog uboda igle, a napravljene su od teleće kože.
"Moj muž ima devijaciju kičme od toga posla, jer 50 godina razvlačiti kožu na koljenu nije mala stvar", naglašava ona.
Dodaje da je njenom suprugu žao što nije imao na koga prenijeti taj zanat.
"Naše kćerke se sticajem okolnosti bave nekim drugim poslovima. Možda da imamo sina, prenijeli bismo zanat na njega", zaključuje Fikreta.