ZAVIDOVIĆI - Radnici Drvne industrije "Krivaja" Zavidovići tvrde da 200 dana nisu dobili platu, a snalazili su se kako su znali, jer "živjeti se mora".
"Ljudi su živjeli od veresije, posuđivali za hranu, obuću i odjeću. Posebno teško je bilo onome što živi u gradu, jer nema zemlju. Nekome je radio roditelj ili dijete i porodice su se time krpile. Niko se u vlasti nije zamislio kako živimo, nikad Opštinsko vijeće nije raspravljalo o firmi i o nama, svojim biračima", kaže radnik Rifet Sinanović.
Firma je nedavno, nakon četiri mjeseca prekida, ponovo počela proizvoditi i na posao je za sada pozvano 80 odsto uposlenih, od kojih se, prilikom naše posjete, moglo čuti samo pitanje: "Kada će plata?" Na posao dolaze u strahu da će ponovo biti prevareni.
"Ne bojimo se posla, već da ne budemo opet prevareni. Toliko puta su nam vlasti davale obećanja koja nisu ispunjena", objašnjava Nisvet Bajrić.
Napominje da je oko 1.800 radnika "Krivaje" od maja dobilo svega 185 KM pomoći, a od 1998. godine duguje im 16 plata.
"Još čekamo platu. Ovdje sam počeo raditi prije 31 godinu. Sjećam se kada sam dobio prvu platu. Mislio sam da sam na nebu. I sada ću imati isti osjećaj", kaže Adem Hrkić, tehnički direktor "Krivajine" "Tvornice stolica", u kojoj, kao podsjetnik na bolja vremena, sa stropa visi "milionita stolica".
Radnica Munevera Cerić ističe da su se ona i muž morali odreći mnogo toga kako bi imala njihova djeca. I ona se, kao i ostale kolege, nada boljim vremenima, nakon što su nedavno "Krivaja" i "Ferimpex" dogovorili osnivanje "Krivaje 1884". No, u boljitak će, kažu, početi vjerovati tek kad ga vide.
Vehbija Aličić, predsjednik Sindikata "Krivaje", kaže da su radnici prešli težak put i preživjeli stresove, jer je bilo pitanje hoće li firma u stečaj ili u privatizaciju, a preduzeće su, dok nije radilo, čuvali i dan i noć.
Bili više na ulici nego u fabrici
Vehbija Aličić ističe da su radnici platili i još plaćaju cijenu nerada i nesposobnosti menadžmenta koji je kao podobne, a ne kao sposobne, postavljao prvo ZDK, a potom Vlada FBiH.
"Firma je bila tolika da čovjek nije imao brigu za pokoljenja. Zadnje vrijeme bili smo više na ulici nego u fabrici. Još su radnici nepovjerljivi. Nas ne interesuje ko će biti vlasnik, već da radimo, da imamo plate i doprinose, te sve što normalne firme imaju. Nekada smo radili 24 sata dnevno. Nadam se da ćemo opet i da će nova "Krivaja 1884" raditi bar onoliko koliko ova stara, 120 godina", dodao je Aličić.