Gradovi

Ne zna koliko ima godina

Ne zna koliko ima godina
Ne zna koliko ima godina
Midhat Kaliman

SRBLJANI - Ahmet Alibabić iz sela Gornji Srbljani kod Bihaća najstariji je stanovnik Srbljanske visoravni, tvrde njegovi sumještani.

Alibabić vjeruje da se približio stotoj, ali ne zna tačnu godinu rođenja.

Sjeća se da je njegov otac janjetom podmitio seoskog matičara da ga upiše u knjigu rođenih s nekoliko godina zakašnjenja.

U to vrijeme, kako kaže Alibabić, to je bila česta pojava prilikom upisivanja muške djece.

"Na taj način su zreliji regrutovani u vojsku, ako odlazak pod oružje nisu mogli nikako izbjeći", kaže Alibabić.

Ističe da nikada nije radio "u državnom poslu" i da nema penziju, ali da ne oskudijeva ni u čemu.

Živi u domaćinstvu svog najmlađeg sina Hašima, koji ima 65 godina i očekuje penziju iz Slovenije.

"Državni posao su dobijali oni koji su završili nešto škole, a teške poslove sirotinja koja nije imala zemlje. Hvala dragom bogu, u mog rahmetli oca Muhameda bilo je puno zemlje i puno blaga", priča Ahmet.

Dodaje da se živjelo dobro, tako da je njih devetero djece živjelo od poljoprivrede.

"To bi se tako danas reklo, ali savladali smo brojne zanate. Pravili smo zaprežna kola, zidali, a nije nam bio stran ni tesarski posao. Radilo se, brate, sve ono što zatreba", sjeća se Ahmet svoje mladosti.

Kada je došlo vrijeme da se ženi, od oca je dobio uslov izrečen kroz poslovicu: "Napravi štalicu i dovedi kravicu".

"Nisam ga razumio pa sam ga upitao što da dovodim kravicu, jer bih ja htio dovesti ženu. Onda je on rekao da moram napraviti sebi kuću. Tako je i bilo", kaže Ahmet.

Pojašnjava da je imao samo 20 godina kada je u kuću doveo svoju rahmetli Đulsu.

"Imam šestero djece i to četiri sina i dvije kćeri. Dočekao sam da imam 15 unučadi koji žive u Sloveniji, Americi, Njemačkoj, a neki su ostali u Krajini. Imam i 12 praunučadi", s ponosom priča Alibabić.

Ni danas nema mira jer je navikao da stalno radi. Vještinu pletenja sepeta naučio je u mladosti, pa sad tako, kako ističe, ubija dosadu.

"Mlađi mi donesu pruća, a ja svaki dan opletem po jedan sepet. Kad se nakupi sepeta zet ih odnese do jednog čovjeka koji ih proda na sajmu u Cazinu", ističe Alibabić.

Njegov sin Hašim kaže da Ahmet sav novac daje u dobrotvorne svrhe u džamiju u Gornjim Srbljanima.  

Najčitanije