TREBINJE - Mještani sela Strujići u Popovom polju kod Trebinja sanirali su seosku crkvu svete Varvare iz 15. vijeka, jedne od najstarijih u cijeloj Hercegovini.
Kako saznajemo, za obnovu tog vjerskog objekta je izdvojeno oko 50.000 maraka.
Na sam praznik Svete Varvare iguman zavalski otac Vasilije sa sveštenstvom je služio liturgiju, a cjelokupan hram će, kako je kazao Novica Šišić, predsjednik Odbora za obnovu hrama, kada budu završeni svi radovi, biti i ponovo osveštan.
U želji da svojoj crkvi vrate stari sjaj i kamenu ljepotu, mještani su pozvali stručnjake Zavoda za zaštitu spomenika i kulturnih dobara RS jer je u pitanju kulturno dobro koje je na listi republičkih zaštićenih spomenika kulture, prihvatajući se nakon njihovih sugestija posla koji još nije okončan.
"Radovi su u proteklih pola godine, koliko ima da smo započeli, u dobrom dijelu realizovani, a podrazumijevaju zamjenu krova, čišćenje vanjske i unutrašnje fasade zajedno s unutrašnjim krečenjem i sređivanjem ikonostasa, kao i rekonstrukciju zvona", istakao je Šišić.
Nakon toga će uslijediti finalni radovi, oslikavanje crkve, uređenje okoline, ali će im u tom poslu biti potrebna pomoć iz Trebinja i Ljubinja, dvije opštine kojima gravitira selo.
Zanimljivo je to da iz sela Strujići potiču i čuveni klesari kamena, koji su autentičan kamen iz vremena kada je crkva građena, a koji je obrađivan ručno, lako zamijenili tamo gdje je trebalo, jer i ovi majstori danas rade na isti način.
"Ni u tursko vrijeme, kada je crkva građena, selo nije imalo problema s klesarima jer se ovaj zanat u Strujićima prenosi sa generacije na generaciju i to vijekovima unazad, ali je problem bio dobiti dozvolu za gradnju crkve, koja je na kraju, prema odluci turske vlasti, morala biti sagrađena od izlaska do zalaska sunca ili obratno", priča Šišić.
Mudri mještani Popovog polja su se dosjetili da, pošto u zimskom periodu u selu sunce izlazi tek oko 11 časova, a zalazi nekoliko časova iza toga, naredbu okrenu na noćnu varijantu, pa crkvu počnu praviti od zalaska do izlaska sunca.
Kamen i ostali materijal su već ranije pripremili, tako da na kraju sagradiše crkvu koja jeste malena, ali je, kaže legenda, zadivila svojom kamenom ljepotom i samog ondašnjeg turskog bega.
Ni kasnije mještani, i pored nemilosti u kojoj su bile crkve u komunizmu, nisu dali da se njihova bogomolja urušava, pa su je, pored obnove za koju se zna da je bila 1883. godine, obnavljali i sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka, gdje je najprije rađena unutrašnjost i pod crkve, da bi u drugoj polovini osamdesetih godina, usljed velike i oštre zime, staro zvono koje se čulo čak i preko rijeke do Ravnog, puklo i bilo zamijenjeno novim.
Ono se, međutim, nikada nije čulo kao staro, pa su u ovoj sadašnjoj obnovi izdvojena sredstva i za njegovu rekonstrukciju.
Šišić je naveo da su, pored samih mještana, najviše sredstava za obnovu dobili od Sekretarijata za vjere RS, odakle im je pristiglo 8.000 maraka, ali je dio novca dala i "Elektroprivreda RS", dok je vladika zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije u svoje ime priložio 1.000 maraka.
Škola postaje parohijski dom
Mještani Strujića su pokrenuli i obnovu stare škole, sagrađene još u vrijeme Austrougarske monarhije, ali će objekat, kada bude dovršen, imati drugu namjenu, odnosno, biće korišten kao parohijski dom.
Novica Šišić, koji je pripadao posljednjoj generaciji koja je ovdje pohađala nastavu, kaže da su radovi na sanaciji u toku i da se objekat već koristi kao sastajalište.