DOBOJ - Umjesto sa školskim drugarima i s telefonima u rukama, Doris Đurđević (14) i Boris Cvijanović (14) ljetni raspust su proveli u sali vježbajući korake za Svjetsko prvenstvo u plesu na koje krajem oktobra odlaze kao dio reprezentacije BiH.
"U Beograd smo išli svaki drugi vikend da treniramo, radili su nam koreografije licencirani treneri. Taj klub u koji smo išli je jedan od najboljih, možda čak i najbolji u Srbiji. Takođe, mimo Beograda smo svaki dan išli na treninge ovdje, ostajali smo po pet sati, išli smo i po nekoliko puta dnevno, stvarno se trudimo i pripremamo... S razlogom smo išli u Beograd, u suštini ukazivali su nam na dosta grešaka. Nadograđivali smo znanje, u suštini", priča Doris, dok njen plesni partner dodaje da mu ovakav intenzivan tempo nije predstavljao problem.
"Jednostavno, zanimljivo mi je kada smo tamo u sali jer to volim. Navikao sam se na salu jer praktično tamo smo provodili skoro više vremena nego kod kuće, osim kada smo spavali. U Beogradu je bolja sala, imamo više prostora, a onda to što naučimo u Beogradu vježbamo u našoj sali. U suštini, radili smo na dosta stvari, najviše na koreografijama i kontaktu, zato što je kontakt jedna od najbitnijih stvari u plesu u paru. Ja sam radio na svom stavu, poziciji, koji je najbitniji zato što ne mogu da budem pogrbljen ili da gledam dolje sve vrijeme, nego mi glava mora uvijek biti gore, a ramena zategnuta. Na tome sam većinom radio, kao i na tehnici, naravno", kaže Boris.
Dok su naporno trenirali, u jednom ateljeu u Beogradu šili su njihove kostime.
"Ja sam rekla samo koju boju hoću, otprilike neka uputstva hoću li rukavice ili ne, da bude duži, kraći, otvoreniji, zatvoreniji... Stvarno je divan kostim. Baš sam bila ponosna jer sam vidjela da ja u nekom smislu napredujem, da sam sada zrela i dovoljno dobro plešem da nosim takav kostim", iskrena je Doris.
"Meni se moj kostim mnogo svidio iako se muški kostimi manje primjećuju u odnosu na ženske jer su većinom crni. Može biti bijeli i drugih boja, ali najčešće je crn. Ja sam bio veoma srećan kada sam dobio kostim, to je bio znak kako smo dovoljno napredovali da možemo da imamo tako dobre kostime. Osjećam se mnogo drugačije s obzirom na to da nam je ovo prvi profesionalni kostim", ističe Boris.
U sklopu priprema Doris i Boris su boravili i u Zagrebu te na prvenstvo odlaze motivisani, a prvobitni finansijski problemi su riješeni uz pomoć donatora.
"Sredstva za avionske karte uplatio je grad Doboj i u toku je kupovina istih. Profesionalne kostime smo takođe nabavili uz pomoć sponzora. Ministarstvo porodice, omladine i sporta RS nas je takođe finansijski podržalo. Plan je da krenemo iz Beograda avionom do Porta 27. oktobra, dan kasnije je Svjetsko prvenstvo u Vagosu, a 29. je planiran povratak kući", pojasnila je Vera Tešnjak, instruktorica plesa, koja sa Doris i Borisom putuje u Portugal.
Plesnom paru prije svjetske smotre predstoji takmičenje u Sarajevu, na kojem će se predstaviti istim programom.
"Mi u Portugalu plešemo pet plesova, a to su samba, ča ča ča, rumba, paso doble i džajv. To su latinoamerički plesovi i to plešemo na svakom takmičenju. Tu će biti više od 200 parova i biće mnogo krugova. Samim tim ako prođemo nekoliko krugova, mi ćemo biti preponosni", kazala je Doris.
Rumba je, poručuju, njihov kec iz rukava.
"Rumba je ples u kojem uvijek dobijamo najbolje ocjene i u tom plesu smo jednostavno najbolji. Koraci sami po sebi ne moraju biti teški. Postoje različiti nivoi koraka koji se mogu plesati, tako da ne bih rekao da je teško", smatra Boris.
Mladi plesni par nedavno se predstavio domaćoj publici na otvaranju rukometnog turnira, na kojem su, kažu, uz podršku proslavljenog rukometaša, Dobojlije Danijela Šarića pokazali ne samo svojim vršnjacima, nego i neupućenima da je ples sport, kao i da je to skup sport.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
