ZENICA - Nekada je Zenica bila čuvena po broju i veličini dimnjaka koji su se u njoj izdizali, međutim danas je dimnjaka sve manje, a s njima nestaje i ranije unosno zanimanje - dimnjačar.
Šefik Mujin posljednji je zenički dimnjačar, koji svjedoči o tom zanimanju.
Zanat je ispekao u Građevinskom školskom centru "Boris Krajger" u Mariboru, a prvi dimnjak pročistio je prije 27 godina u Ljubljani. U Zenicu je Mujin stigao 1984. godine.
"Nas četvorica dimnjačara je radilo u preduzeću 'Zenica-stan'. Nismo imali predaha, bilo je posla 24 sata. Sada je situacija potpuno drugačija. Nekoliko godina imam vlastiti uslužni obrt 'Dimnjačar Zenica'", na početku razgovora kaže nam jedini dimnjačar u užoj zeničkoj regiji.
Kuće se grade, loži se nekvalitetan ugalj, posla bi trebalo da bude. Ipak, dimnjačar Mujin nije često "garav".
"Naši ljudi su takvi, čekaju zadnji momenat da u pomoć pozovu dimnjačara. Tek kada se dim počne vraćati u kuće ili se dimnjaci zapale, onda zovu u pomoć. Posao nije težak i opasan, kad se na njega navikneš. Ovaj se posao treba raditi sa voljom, kao i svaki zanat", objašnjava Mujin.
Za razliku od ugostitelja, građevinara i drugih, dimnjačar Mujin nema konkurencije pa nam je priznao da solidno zarađuje.
"Ne može se živjeti od čišćenja dimnjaka u privatnim stambenim objektima, koje u prosjeku naplaćujem po 20 KM. Preduzeća malo pažnje posvećuju ovoj oblasti, a zakon koji bi trebalo da tretira ovu oblast ne postoji. Osim stručne srednje škole, završio sam i dimnjačarski kurs u Ljubljani, obuku za čišćenje peći na čvrsta, tekuća i plinska goriva, te obuku za mjerenje dimnih plinova. Imam veliki broj stručne literature, skoro pa sam mogao i fakultet završiti", kaže Mujin.
Naš sagovornik upozorava da je stanje u dimnjacima zeničkih višespratnica katastrofalno i da postoji opasnost od nesreće.
"Ljudi u besparici lože sve i svašta, dimnjaci su skoro začepljeni. U većini zgrada nisu čišćeni još od izgradnje, znači tridesetak godina", ističe Mujin.
I naš sagovornik se susreće sa poznatim narodnim vjerovanjem da dimnjačari donose sreću. Hvatanje za dugme i krađa dlake sa dimnjačareve četke neke su od metoda kojima se ljudi služe da bi zaslužili sreću. Kad vide jedinog dimnjačara u svom gradu, mnogi Zeničani se obraduju jer njegovu pojavu vežu za sreću.
"Prije su dimnjačari na posao išli zorom, oko četiri sata, a kaže se: ko rano rani, dvije sreće grabi. Vjerovatno se zbog toga i misli kako se uhvativši za dugme, može uzeti jedna dimnjačareva sreća", smatra naš sagovornik Šefik Mujin.