RAVNO - U selo Čavaš, na obodu Popovog polja, u opštini Ravno, stradalom u prošlom ratu u BiH, od nekadašnjih više od 20 domaćinstava, danas žive samo dvije srpske povratničke porodice.
U selo su se vratile porodice Maksima Miloševića i Velimira Mijatovića, koje žive u nekoliko kvadrata bez struje i vode, ali kažu važno je da su na svojim ognjištima.
Najveći je problem, ističe on, što u selu ni izbliza ne zaživljava povratak, jer i pored činjenice da su mnoge prijeratne porodice voljne da se vrate, nema donacija za obnovu njihovih kuća.
Maksim Milošević i njegova supruga Vinka su prvi povratnici u to selo, gdje su došli prošle godine, u januaru, kada su iz izbjeglištva u selo doveli dvije krave i donijeli nešto ovaca.
"Došao sam ovdje u omeđinu rođaka Milenka, jer se u mojoj kući nije moglo živjeti, pa sam očistio jednu nišu od osam kvadrata rođakove kuće i tu žena i ja živimo uz gasnu lampu, jer struje nema", kaže Maksim.
Pomalo čisti i svoju kuću, sadi lubenice i obrađuje zemlju, a uvećao je i svoje stado koje ljeti daje drugima da ga gone u planinu i tako organizuje svoj život.
Maksim je do prošlog rata u BiH bio prvi čavaški domaćin koji je ostao ovdje da živi i pored stradanja seljana u Drugom svjetskom ratu, kada je među 102 u ustaškim pohodima stradala mještanina sela Čavaš pobijeno i dosta članova njegove porodice.
U ratu u BiH je ostao bez kuće i kućišta, odnosno, zapaljena su mu dva kombajna, rakijski kazani, priključci za traktor, ali je, kaže, od prijatelja Hrvata saznao gdje mu je odvezen traktor i njega je uspio vratiti nazad.
Iako Maksim iz djetinjstva pamti život bez struje, tada je, tvrdi, bilo lakše jer su bile kuće u dobrom stanju, sa ostavama u zemlji u čijoj se hladovini mogla čuvati hrana, a danas, ističe, "nema ni hlada od drverta".
Iako još plaća kiriju za stan u Trebinju, ovdje mu je srce i ovdje je planirao provesti i ovu zimu.
Njegova supruga Vinka, iako kuva na drva i plin, slaže se sa Maksimom da je život u Čavašu težak, ali je "na svome i srce joj je tu najpunije".
Dolaze im ponekad komšije Hrvati koji su takođe ovdje živjeli, pa u ratu napustili selo, ali niko ne odlučuje da se vrati.
Donacija u materijalu bi možda i bilo, ali su mještani Čavaša stari da grade sami, a kako rekoše na kraju, novaca nemaju da bi platili majstore, pa ostaju živjeti u svojih nekoliko kvadrata.