Nakon što su stanovnici trebinjskog sela Aleksina Međa, udaljenog oko tri kilometra od grada, obnovili staru školsku zgradu u porti crkve svetog Pantelejmona, otkrivaju se i sve pouzdaniji podaci da je ovo bila i prva svjetovna škola u istočnoj Hercegovini, koja datira iz 1762. godine.
Jednospratnu kamenu zgradu narod ovoga kraja je odvajkada zvao školom, mada ona odavno ne služi toj namjeni, ali se, tvrdi lingvista i istoričar Savo Pujić, stariji ljudi iz sela koja gravitiraju Aleksinoj Međi, još sjećaju ponekog imena koje je ovdje školu učilo.
"Spominju se i pravoslavni sveštenici Marko Danilović i Stevo Pravica koji su tu učili djecu u intervalima između dolazaka profesionalnih učitelja, koji su se ovdje kratko zadržavali, vjerovatno zbog mizerne naknade za njihov rad i nepovoljnih političkih prilika", objašnjava Pujić.
On kaže da je škola vjerovatno počela raditi 1762. godine, mada se to ne može tvrditi sa sigurnošću. Naime, skidajući stari malter, prije nekoliko godina, mještani su otkrili natpis iznad vrata u prizemlju "+ 1762. opraviše 30 apri 1846.".
Po brojkama se, međutim, lako zaključuje da su ih pisale dvije ruke i to jedna datum kada je škola napravljena, a druga dodala datum kada je renovirana.
I Jovan Mucović, sekretar nekadašnjeg mitropolita hercegovačko-zahumskog Serafima Perovića koji je u vrijeme popravke ove škole osnovao duhovnu školu u manastiru Duži nadomak Trebinja, zajedno sa Nićiforom Dučićem, tvrdi u svojim zapisima da je "u Trebinju 1763. osnovana prva srpska škola".
Logično je i podudarno, dakle, da natpis na zgradi označava godinu njene gradnje, a da je naredne godine, kako stoji kod Mucovića, zvanično počela s radom.
Očigledno je da su mitropolit Perović i njegov sekretar Mucović, inače oba Trebinjci, mnogo više znali o školi nego što je do nas doprlo pisanih izvora koji bi potvrdili ove njegove tvrdnje da je u Aleksinoj Međi osnovana prva srpska svjetovna škola u istočnohercegovačkom kraju.
Ono sa čime se trenutno raspolaže, i o čemu govori Pujić, jeste činjenica da je u Aleksinoj Međi prvih godina austro-ugarske okupacije ova škola radila.
Školski objekat, iako uz crkvu, nije bio crkvenog već svjetovnog karaktera, a o tome svjedoči i podatak da zgrada u početku nije bila u krugu crkve, već je kasnije, u doba Austrougarske, uzidana u okolno groblje u crkvištu.
Pretpostavlja se da je i sprat tek kasnije dozidan, a obnovljena je i početkom 20. vijeka, o čemu svjedoče i željezni utvrđivači kojima su učvršćeni ispucali zidovi.
Istorijski podaci govore da su i ostale dvije srpske škole namijenjene građanstvu bile uz crkvene objekte, jedna u naselju Krš, koja je porušena 1963. godine, i postojeća zgrada uz novu crkvu.