Gradovi

Samohrana majka Božana Aleksić moli za kravu da prehrani djecu

Samohrana majka Božana Aleksić moli za kravu da prehrani djecu
Samohrana majka Božana Aleksić moli za kravu da prehrani djecu
Dinka Kovačević

PRIJEDOR - Samohrana majka troje maloljetne djece s posebnim potrebama Božana Aleksić (40) iz prijedorskog naselja Donji Garevci nema novca da im kupi lijekove ni da prehrani svoju porodicu.

Aleksićeva, koja je i sama bolesna, zamolila je sve ljude dobre volje da joj pomognu da kupi kravu kako bi mogla prehraniti svoje bolesne sinove.

Godinama se borila da njeni sinovi, koji pohađaju prijedorsku Specijalnu školu "Đorđe Natošević", dobiju pristojan krov nad glavom. Dugo su bili u privremenom smještaju u oronuloj zgradi koja je nekad pripadala "Željeznici" u Donjoj Ljubiji, kod Prijedora. Zahvaljujući dobrim ljudima i nevladinoj organizaciji "Hljeb života" prije godinu dana uselili su se u novu montažnu kuću u prijedorskom naselju Donji Garevci.

"Zahvaljujem svima koji su mi pomogli da dobijem krov nad glavom. Međutim, problem mi je da djeci obezbijedim barem jedan topli obrok dnevno. Zato idem u nadnicu i onima koji me zovu radim po poljima, kupim sijeno ili cijepam drva za zimu", kaže Aleksićeva.

Njene bolesne sinove, šestogodišnjeg Draženka, dvije godine starijeg Draška i jedanaestogodišnjeg Nemanju očevi su napustili i ona se od tada sama bori da ih prehrani.

"Draška je prije šest godina udario automobil. Od tada ima velike probleme sa zdravljem, jer je u toj nezgodi teško povrijeđen u glavu. Trudim se da njegujem i liječim svoje sinove koliko god mogu", kaže Aleksićeva.

Ističe da nema novca za terapije sinovima i da zato nadniči da bi mogla djeci obezbijediti mlijeko, voće i povrće.

"Kada radim na polju, vodim ih sa sobom, jer ih ne smijem ostaviti same u kući. Bilo bi mi lakše kada bi kod kuće imala kravu. Tada bi mi djeca imala mlijeka, sira, kajmaka i drugih mliječnih proizvoda", kaže Aleksićeva.

Zbog teških uslova života njene dvije kćerke su se udale još dok su bile maloljetne.

Trojicu sinova Aleksićeva hrani i školuje sa 180 KM dječjeg doplatka, a povremeno na ime jednokratne pomoći dobije i 120 evra iz dvije nevladine organizacije iz Italije.

"Pomažu mi i dobri ljudi u hrani i odjeći za djecu, komšije, a najviše NVO 'Hljeb života' iz Prijedora, koja mi je uz pomoć Holanđana i dobrih ljudi montirala drvenu holandsku kućicu u kojoj živimo", kaže Aleksićeva.

Nadničeći, kada ima posla, ona zaradi po 30 KM dnevno, ali za prevoz za nju i djecu mora dati 10 KM.

Najčitanije