Na prvi skok s padobranom odlučio se kao sedamnaestogodišnjak davne 1958. godine, a nakon punih 50 godina Vlado Grab, sa svojih 68 godina ponekad vikendom izvodi skokove na aerodromu u Zalužanima.
Nakon duže pauze od četiri decenije ponovo je aktivni padobranac. Kako kaže, izvešće skok i za svoj 69. rođendan, u idućem mjesecu.
"Ma najveći rođendanski poklon će mi biti to što sam sa svojih 69 godina živ i zdrav i što još mogu raditi ono što najviše volim - letjeti i skakati padobranom", kazao je Grab.
Dodao je da mu je žao što se zbog posla, koji je bio dosta zahtjevan, morao odreći padobranstva, ali da će to sada sve nadoknaditi, te da mu nedavni prvi ponovni skok nakon 44 godine nije izazvao ni najmanju dozu straha.
"Bio sam veoma uzbuđen i s tolikom željom sam očekivao taj ponovni skok da mjesta za strah nije bilo. Još ne mogu vjerovati da mi se ostvario životni san da ponovo, poslije 44 godine, skačem iz aviona", rekao je Vlado.
Nemanja Goronja, instruktor u Padobranskom školskom centru Banjaluka, kazao je da je obuka za ovaj poduhvat trajala sedam dana, a za to vrijeme Vlado je položio i teorijski i praktični dio obuke.
Prema njegovim riječima, za Vladu to nije bio nikakav problem jer je i sam šezdesetih godina bio instruktor padobranstva u Jugoslaviji četiri godine, te obučio 40 polaznika.
"Doktor Nikola Bojić, koji je napravio moj sistematski pregled, kazao je da sam odličnog zdravstvenog stanja, ali da se ipak plaši za mene jer je takav poduhvat pomalo rizičan za osobu mojih godina. Ipak, nije uspio da me odgovori. Rekao sam doktoru da mi je jedina želja samo da složim mozaik svih impresija poslije skoka, pa makar se odmah nakon toga završio moj život", kaže Vlado ocijenivši da je skok bio neopisivo dobar, čak puno bolji nego prije, jer su današnji padobrani napravljeni tako da se ne osjećaju dinamički udari, kao što je to bilo nekada.
On kaže da su svi iz porodice zadovoljni što je ostvario svoj san, a posebno su na njega ponosni kćerka i unuk Toni, koji već planiraju krenuti dedinim stopama.
"Igranje šaha i karata me strašno zamara, kao i gledanje televizije. Ja uživam u stvarima koje iziskuju i fizički napor i koje nisu monotone. U životu sam uvijek volio izazov, a pored padobranskih skokova završio sam obuku za pilota. Išao sam i na reli takmičenja, na kojima sam imao dosta uspjeha. Na takmičenju na Sutjesci, 1979. godine, na kojem je učestvovalo više hiljada reli takmičara iz cijele Jugoslavije, plasirao sam se na 20. mjesto", hvali se Grab.
Na svečanosti, koja je povodom 60. godišnjice padobranstva u Banjaluci održana početkom septembra, prisustvovala je i većina padobranaca "stare garde", čijem dolasku se Grab izuzetno obradovao, a posebno susretu s Nevenkom Ličina, koja je prije 60 godina izvela prvi padobranski skok u Banjaluci.
"Izvodio sam padobranske skokove po čitavoj Jugoslaviji, ali najteže mi je pao 18. avgust 1963, kada sam u Zalužanima izvodio skok sa zadrškom sa 3.000 metara. Padobran mi se nije otvorio, pa me nekoliko sekundi dijelilo od tog da moj skok postane poguban. Na svu sreću, uspio sam se snaći i otvoriti pomoćni padobran", priča Vlado.
S osmijehom se prisjeća i vanaerodromskog skakanja u Laktašima sa 5.000 metara.
"Pošto je to bio ljetni period nikom nije padalo na pamet da ispod kombinezona za skakanje obuče još nešto, te da je na tolikoj visini neizdrživo hladno. Ta nas je lakomislenost skupo koštala, jer sam se, zajedno sa 15 drugih učesnika, toliko smrzao da nisam mogao ni da pričam. Osjećao sam se kao kocka leda, ali to mi je bila škola za ubuduće", prisjeća se Grab.