MRKONJIĆ GRAD - Iako je pravo iznenađenje pronaći u današnje vrijeme staru vodenicu koja radi punom parom, još je veće pronaći mladu i vrijednu mlinarku kao što je tridesetpetogodišnja Slađana Eremija iz sela Bjelajce, kod Mrkonjić Grada.
Ova mlinarka ne samo da radi vrijedno svoj posao, nego prema njemu gaji i veliku ljubav.
"Iskreno volim raditi u vodenici. To je zanimanje kojim su se bavili moji preci, moja baka, tetka, a sad brat i ja. U selu je bila čuvena vodeničarka moja baka Joka Bajić, mještanima poznatija kao Bajićka. Naša vodenica je dosta stara, pretpostavljam preko sto godina. To je porodično blago koje sad brat i ja vješto čuvamo, a poslije rata nam je dugo bio i jedini izvor prihoda", priča Slađana.
Ističe da je njihov mlin po svemu zadržao tradicionalni izgled i način rada, te da čak ni vrata na njemu nisu mijenjali.
"Mnogi misle da za rad u vodenici nije potrebna neka posebna vještina. Međutim, svakako da to nije tako. Sam proces mljevenja zavisi od više faktora, od pritiska vode, vrste žita i kvaliteta, težine kamena i slično. Da se samelje nekih 50 kilograma kukuruza potrebno je otprilike osam sati, ukoliko je dobar pritisak i voda teče brže. Kukuruz se stavi u koš i uz pomoć čegrtala kukuruz ide na kamen i nastaje brašno", objašnjava Slađana.
Melju, govori ona, sve vrste brašna, pa čak i heljdu, ali ipak najviše ide kukuruzovo. Vodenica im radi dan i noć tako da posla ima na pretek.
"Vodenica uvijek radi, izuzev velikih praznika. Brašno kupuju mještani, a prodajemo i za firme. Od nas kupuje 'Milić pekoteka' iz Mrkonjića i 'Srebro komerc' iz Glamoča. Meljem i stočnu hranu. Vršimo razne usluge, ukoliko nam ljudi donesu svoje kukuruze, mi ih sameljemo, a za uzvrat uzimamo ujam. Tako su i naši preci naplaćivali rad, to znači da sebi uzmemo dio brašna", priča nam vodeničarka.
Kaže da ona dobro zna da sprema razna jela od domaćeg brašna i da oni u kući nikad ne jedu bijeli hljeb. Vode računa o zdravoj ishrani, čak imaju i plantažu malina.
"Od opštine Mrkonjić Grad sam dobila podsticajna novčana sredstva za nabavku nekih mašina koje će potpomoći proizvodnju", kazala je Slađana.
Napominje da je veliki problem što većina ne zna tradiciju i da je cilj očuvati ono što su naši stari radili jer je domaće jelo mnogo ukusnije i zdravije.
"Brašno iz mlina je prirodnije, slađe, jednom riječju - ukusnije. Strujni mlin sprži brašno i nije to to. Kako naš narod kaže, nema prave pure bez brašna iz vodenice", potvrđuje Mrkonjićanka Mira Stupar.