Slavko Podgorelec, banjalučki publicista i književnik, urednik je i voditelj emisije "Medaljoni u vremenu" Radija Republike Srpske, čija je jubilarna 350. epizoda emitovana danas u poznatom terminu od 18 časova i pet minuta.
Slučajno ili ne, 350. emisiju slušaoci su mogli da čuju baš 10. aprila, na dan kada je, prije 129 godina, Banjaluka željezničkim saobraćajem povezana sa Evropom. Naime, toga dana 1882. godine iz grada na Vrbasu put Beča i Budimpešte krenuo je poseban željeznički vagon, kojim su se mještani ovog grada dugo dičili.
Podgorelec, autor čuvene "Poeme o Safikadi", i u ovim jubilarnim "Medaljonima" ispričao je priče o Banjalučanima koji su ostavili pozitivan trag u prošlosti ovog grada, ističući skromno da sebe ne vidi kao "ličnost banjalučke istorije", nego samo kao angažovanog zaljubljenika u prošlost.
NN: Mogli smo čuti Vašu jubilarnu 350. epizodu "Medaljona u vremenu". Kažite nam nešto o njenom sadržaju i kakav je osjećaj imati iza sebe odrađen toliki posao?
PODGORELEC: U 350. emisiji pominjem banjalučkog okružnog načelnika Ali Riza-pašu, koji se lijepo pazio sa pravoslavcima, katolicima i Jevrejima. On je u drugoj polovini sedamdesetih 19. vijeka uveo javnu rasvjetu (petrolejski fenjeri). Sa druge strane, na njega su "gaće istresali" i arhimandrit-rektor Bogoslovije Vaso Pelagić i pater Franc Pfaner, prior trapističkog samostana, i načelnik Berbira (Gradiške) Raud-beg. Pričam o dvojici Banjalučana - Srbinu Rajku (kelner u hotelu "Bosna" tridesetih godina 20. vijeka) i Bošnjaku Ragibu-Ragibicu (garderober u hotelu "Palas"), koji su pare zgrtali prodajući Zagrepčanima (nasred Zrinjevca!) perzijanske "sagove" - Made in Banjaluka... Pričam o legendarnom hotelijeru, boemu i bonvivanu Milkanu Gojiću, kockarskom Robinu Hudu, (što na kartama dobije - to razdijeli sirotinji), iznosim (ne)poznate detalje o banjalučkim javnim kućama (kuplerajima)... Kakav je osjećaj imati u "prtljagu" 350 emisija? Predivan!
Otkriće
Kaže da "Medaljoni", zapravo, "otkrivaju toplu vodu"
NN: Šta je serijal održalo toliko godina?
PODGORELEC: "Medaljoni" su aprila 2004. primljeni sa simpatijama. Emisije prate seljaci na Vlašiću, Kozari, Manjači, Grmeču, i slušaoci u gradovima. Posljednjih godina doznajem da emisije slušaju i učenici petog i viših razreda devetoljetke. Citiraću dijelove čestitki trojice uglednih Banjalučana. Docent dr Branko Despot, stručnjak za estetsku i korektivnu hirurgiju, redovno prati "Medaljone", pa piše: "Svaki put se istinski pitam da li su ta prošla vremena bila tako stvarno lijepa ili ih ti učiniš ljepšim na svoj medaljonski način (...)" Igor Lukenda, magistar psihologije i voditelj studija na Evropskoj akademiji Banjalučke biskupije, napisa: "Da bi se netko bavio kronologijom i oživljavanjem davnih vremena, on ujedno treba biti i star i mlad da bi to mogao raditi. U svojim počecima ti si, vjerojatno, bio dovoljno "star" i iskusan da se upustiš u sve to, a sada si dovoljno "mlad" da nas sve zavedeš čarolijom kojom zrači tvoje djelo i glas (...)" Magistar Fuad Turalić, stari Banjalučanin, lakonski je "kratak": "Bravo, Majstore - živio ti nama! Samo nastavi!"
NN: Kakvo "blago" pronalazite u Vašem serijalu?
PODGORELEC: Istražujem fenomen zajedništva na ovim prostorima. Kada sam 1977. počeo "rekognosciranje" starih godišnjaka, zapisa putopisaca, diplomata, vjerskih službenika, političara, putnika namjernika (i stranaca i domaćih) - zapanjilo me saznanje da su oni uočavali i afirmisali, uz ostalo, i svijetle primjere koegzitiranja i kolaboriranja (u miru, ali i u nesrećama) ovdašnjih Srba, Bošnjaka, Jevreja i Hrvata (!) Tako "Medaljoni", zapravo, "otkrivaju toplu vodu".
NN: Šta ste još otkrili?
PODGORELEC: "Otkrijem" da su prvu električnu sijalicu upalili naši svećenici trapisti osam godina prije Zagreba (Banjaluka 1899, a Zagreb 1907. godine), da je Banjaluka 1617. otvorila prvu kafanu, a Pariz 54. godine kasnije (1671), dok je Beč za Banjalukom kasnio 66 godina (1683), da smo prvi na Balkanu sagradili hidrocentralu, da je u Banjaluci (najvjerojatnije "in cognito") boravio poznati naučnik i češki predsjednik Tomaš Masarik(...) Utvrdili smo i da su austrijski konzul u Banjaluci Stanislav Dragančić i banjalučki trgovac Tomo Radulović "preveslali" za 800 dukata (zlatnika) rodonačelnika samostana trapista patera Franca Pfanera 1869. godine.
Podudarnost
Jubilarnu 350. emisiju slušaoci su mogli čuti baš na dan kada je, prije 129 godina, Banjaluka željezničkim saobraćajem povezana sa Evropom
NN: Kako dolazite do podataka i koliko Vam ljudi izlaze u susret?
PODGORELEC: Znam šta gdje treba tražiti, ako ne znam - pitam, a moram priznati da sam, ponekad, i blesav: silne pare istresoh za literaturu (primjerice - godišnjake Zemaljskog Muzeja u Sarajevu sa početka 20. vijeka) da bih saznao kako se to može nabaviti na kompakt-disku (CD). Brojni slušaoci su "dali na poslugu" autentične dokumente, raritetna izdanja hronika, publikacije.
NN: Koliko ljudi u dijaspori žive u prošlosti?
PODGORELEC: Oni koji su trajno otišli sa ovih prostora najčešće su u "filmu" iz devedesetih prošlog vijeka. Jedan sam od utemeljitelja "Dana dijaspore" i inicirao sam "Galeriju zaslužnih Banjalučana". Da pomenem profesora Stojana Bijelića, neprevaziđenog hroničara Banjaluke, (a nema ulicu u gradu!), ili patera Franca Pfanera, koji je dovođenjem redovnika cistercita (trapista) inicirao industrijsku (i kulturnu) revoluciju na ovom dijelu Balkana (ni on nema ulicu). Novi Banjalučani malo znaju o gradu: "Medaljoni" znalce podsjećaju, a novopridošle informišu o evropskoj tradiciji Banjaluke.
NN Opera "Safikada" je završena, a komponovao je, prema Vašem libretu, profesor Muharem Insanić. Šta predstoji? Neki tvrde da ste Vi "ličnost banjalučke istorije"...
PODGORELEC: Iskreno se nadamo kako će realizaciju opere financijski (makar u nekom dijelu) sponzorisati Ministarstvo prosvjete i kulture RS i banjalučka gradska uprava. To je uslov potencijalnih sponzora finansijera iz BiH, Srbije, Hrvatske i Evrope da se "priključe"(...) Ja sam samo angažovani zaljubljenik u prošlost. Budimo pozitivni, afirmišimo ljepotu, ne izvlačimo iz prošlosti ružne detalje potrebite dnevnoj politici...
NN: Neki Banjalučani tvrde kako strancima nemamo šta pokazati ...
PODGORELEC: Koji su to "neki" i koji "Banjalučani"?! Tvrdim da je Banjaluka grad sa najčistijim ulicama u jugoistočnoj Evropi! Drugo, koliko su kompetentne osobe koje strancima "pokazuju" Banjaluku? Koliko znaju o tvrđavi (Kastelu), o gradu i njegovoj istoriji, o kulturnim znamenitostima? Studentima iz Njemačke, početkom godine, govorio sam o Banjaluci, sudbini saborne crkve, Kastelu. Govorio sam o trapistima, siru, pivu, crkvi. To arhitektonsko, umjetničko, kulturno-istorijsko i svekoliko blago jednostavno je "skrajnuto". Štoviše, 2006. godine štampana je luksuzno opremljena i debelo financirana turistička fotomonografija, koju potpisuju, čini mi se, tri magistra nauka, u kojoj se ne pominje crkva i samostan u Trapistima (!). Moja malenkost posjeduje Turistički vodič Vrbaske banovine iz 1934. godine (bijaše to za Kraljevine Jugoslavije!) u kojem se (tekstom i slikom) iscrpno govori o narečenom samostanu i crkvi. Komentar je suvišan.