SANSKI MOST - Mještani Starog Majdana, varošice udaljene desetak kilometara od Sanskog Mosta, vlastitim radom i inicijativom obnovili su i ponovo stavili u funkciju staru vodenicu na lokalitetu Lučica. Mještani kažu kako je ova vodenica dio bogate tradicije tih prostora i da je na ovom mjestu postojala više stotina godina.
"Prema pričama naših starih, na rijeci Gračanici je u prošlosti bilo 13 mlinova koji su danonoćno radili i mljeli žito. Međutim, svi oni su vremenom zaboravljeni, uništeni ili su propali, a ovo je prvi koji smo uspjeli obnoviti. Planove imamo za još nekolicinu i to će sačekati neke iduće godine", kaže Asmir Talundžić, jedan od inicijatora akcije. Stari Majdan je mjesto koje je oduvijek bilo prepoznatljivo po bistrim rijekama, potocima i izdašnoj prirodi, ali se može pohvaliti i bogatim kulturno-istorijskim nasljeđem i znamenitostima iz različitih perioda ljudske istorije.
Protok godina i društvene okolnosti su učinili svoje, pa danas u ovoj pitomoj varošici živi tek nešto više od 1.000 stanovnika, ali je veliki broj onih koji borave i rade u inostranstvu, te godišnje odmore provode kod svojih kuća. Zlatnog doba vodenica prisjeća se Fadil Jahić i kaže da su one nekada značile život za mještane te da se po prezimenima znalo koja porodica kojim redoslijedom i kada ima pravo koristiti mlin.
"Zbog takvog načina korištenja u narodu je ostao naziv redovnički mlinovi. Pored toga što se mljelo žito, njihova vodena snaga koristila se i za druge poslove, kao što su pranje posteljine, veša i tkanina koje su se koristile u domaćinstvima", objašnjava Jahić.
Prisjeća se kako je nekada bilo toliko posla da se pravio raspored u okolnim selima kada će ko mljeti svoje žito i koristiti vodenice.
Dodaje da se danas brašno može kupiti u trgovinama, ali da se njegov kvalitet ne može mjeriti s onim koji izađe ispod kamenog žrvnja. Objašnjava kako se radi o jednom od najvažnijih dijelova vodenice te da žrvanj mora biti izrađen od najkvalitetnijeg kamena, a za ovdašnje vodenice najčešće se koristio kamen bihacit, koji se iskopavao u majdanima u okolici Bihaća.
Kaže kako se usluga mljevenja brašna u vodenici obično plaća ušurom, drugim riječima, vodeničaru se ostavljao dio samljevenog brašna.
Ljeto i vrijeme godišnjih odmora su period kada se brojni mještani Starog Majdana ponovo okupe u svom rodnom mjestu, pa je to prilika da se organizuje i realizira neka od zajedničkih aktivnosti. Jedna od takvih bila je rekonstrukcija starog mlina, a završetak radova ozvaničen je druženjem i zajedničkim ručkom.