NOVI GRAD - Općinski sud u Bihaću proglasio je u junu 2002. godine mrtvim Mehmeda Šumića (61), koji živi u selu Blagaj Rijeka, kod Novog Grada.
Šumić kaže da je to otkrio prije nekoliko mjeseci kada je pokušao da izvadi novu CIPS-ovu ličnu kartu.
"Umjesto novih dokumenata dočekao me vlastiti smrtni list u kojem je pisalo da sam umro 26. decembra 1996. godine. Službenica me gledala i nije mogla vjerovati svojim očima. Kaže: 'Pa vi ste mrtvi', a ja sam joj odgorio da sam i te kako živ", priča Šumić.
Ističe da mu je zdravlje ozbiljno narušeno i da su mu potrebni dokumenti da bi ostvario pravo na zdravstveno osiguranje.
"Živim kao podstanar u maloj sobi od pomoći sestre i braće", kaže Šumić i dodaje da se nada da će nadležne institucije uskoro ispraviti tu administrativnu grešku.
On je nedugo nakon šokantnog otkrića došao u posjed sudskog rješenja kojim je proglašem mrtvim na zahtjev supruge Pleme, s kojom već dugi niz godina nije u kontaktu.
"U rješenju se navodi da sam nestao 1992. godine i da je moje tijelo, najvjerovatnije, bačeno u rijeku Sanu, nakon čega nije pronađeno", kaže Šumić i dodaje da se u tom sudskom dokumentu pojavljuju i imena navodnih svjedoka koji su saslušani.
Kaže da je njegova supruga prijavila nestanak Crvenom križu i Državnoj komisiji za nestale, iako je znala da je živ.
Šumić je uvjeren da je ona to učinila kako bi ostvarila pravo na socijalna primanja po osnovu njegove smrti.
"Navela je da ima petoro djece sa mnom, što nije istina, jer je samo jedno dijete moje, a ostala su iz njenog prvog braka", ogorčen je Šumić, navodeći da je njegova bivša žena sada u Njemačkoj, gdje je u međuvremenu ostvarila pravo trajnog boravka.
Poslanik u parlamentu BiH Rifet Dolić nedavno je pri Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH aktuelizirao Šumićev problem, a nedavno su ga posjetili i službenici iz općinske administracije u Novom Gradu/Bosanskom Novom i uvjerili se da je živ.