SARAJEVO - Tabla i kreda jedina su oprema s kojom rade nastavnici i učenici u Srednjoj školi "Drvar" u Drvaru, kaže njen direktor Milorad Medarević.
U informatičkom kabinetu postoji 12 starih računara koje učenici više ne mogu ni koristiti. Tvrdi da su kasetofoni, televizori, video-kamere, što spada u obaveznu opremu svake srednje škole, misaona imenica za srednjoškolce u Drvaru.
Medarević ističe da je OŠ "Drvar" u ratu potpuno uništena i da su krenuli od nule. On kaže da sada učenici rade s opremom koju je i sam koristio dok je bio đak.
"Nemamo ništa osim table i krede. Stolarija i školski namještaj su stari i po 50 godina. Od namještaja u 11 učionica mogli bismo kompletirati dvije učionice da iole valjaju", objašnjava Medarević.
Iz resornih ministarstava u FBiH kažu da su rijetke osnovne i srednje škole koje po opremljenosti zadovoljavaju propise i pedagoške normative. Postojeća oprema u većini škola je stara i dotrajala i neophodno ju je zamijeniti. Predstavnici kantonalnih ministarstava obrazovanja i nauke kažu da je za ovakvo stanje najveći krivac nedostatak novca i njegova neravnomjerna raspodjela.
Iako se nijedan od deset kantona ne može pohvaliti opremljenošću škola, najteža je situacija u Livanjskom kantonu, koji čak nema ni pedagoških normativa i standarda.
"Kako ćemo ih usvojiti kad nemamo novca za njihovu primjenu. Škole u Livnu nisu neuslovne, ali oprema s kojom raspolažu je zaista dotrajala ili je nema nikako", ističu u Ministarstvu znanosti i prosvjete Livanjskog kantona.
Situacija nije mnogo bolja ni u Hercegovačko-neretvanskom kantonu.
"Ne možemo reći da škola ako ima tablu i kredu zadovoljava minimum. Mnogo je škola koje nemaju fiskulturnu salu, računarsku opremu, dok su im sanitarni čvorovi katastrofalni. Ravnomjernom raspodjelom novca ovaj problem bi bio riješen", tvrde u Ministarstvu obrazovanja HNK.
Mersiha Jahić, pomoćnik ministra za nauku i obrazovanje Tuzlanskog kantona, istakla je da škole raspolažu sa starom i dotrajalom opremom, ali da i kao takve zadovoljavaju minimalne uslove za rad.
"Računarska oprema je dotrajala, u bibliotekama nemamo lektira koje su propisane novim nastavnim planom i programom. Novac za opremljenost škola nije ni blizu stvarnih potreba. Škole koje na kraju godine ostvare značajne rezultate nagradimo opremom koja im je neophodna", dodala je Jahićeva.
Sretko Žmukić, savjetnik u Ministarstvu obrazovanja Kantona Sarajevo, kaže kako ni u ovom kantonu situacija nije sjajna.
"U Kantonu Sarajevo ne postoji škola s adekvatnom opremom. Imajući uvidu napredak tehnologije i raspoloživi novac teško je stizati standarde i škole opremati najsavremenijom opremom. Ipak, ima nekoliko škola koje su zahvaljujući novcu ministarstava, ali i vlastitom budžetu, uspjele obezbijediti adekvatnu opremu. To su Srednja ekonomska, Mašinsko-tehnička, Elektrotehnička škola i Druga gimnazija", ističe Žmukić.
Minimalna oprema s kojom škole raspolažu odnosi se na računare u informatičkim kabinetima, po jedan projektor i projektorsko platno i jedan kopir i faks aparat, TV, eventualno kasetofon s CD-om. Po kantonalnim pedagoškim normativima i standardima svaka škola bi trebalo da osim navedenog ima dva crno-bijela i jedan kolor štampač, video ili digitalnu kameru, digitalni fotoaparat, kasetofon s CD-om za svako odjeljenje i šest za školu. Neophodni su i TV i video-rekorder za svako odjeljenje i šest za predmetnu nastavu, multimedijalni projektor, fiksni i mobilni školski razglas i klavir.
Dozvole za rad
Iako nemaju svu opremu propisanu u pedagoškim normativima i standardima, sve škole su dobile dozvolu za rad.
"Imaju dozvolu za rad jer zadovoljavaju minimum uslova, što je dovoljno za obrazovanje djece. Krajem prošle godine usvojili smo izmjene i dopune normativa i standarda ukojima smo precizirali rokove za njihovu primjenu. Za regulisanje nastavnog kadra ostavili smo rok od godinu, opremanje škola tri, a izgradnju novih objekata pet godina", rekao je Sretko Žmukić.