TREBINJE - Iako nasilje u porodici postaje sve češće i sve surovije, na području Trebinja još nema sigurne kuće da primi žrtve i pomogne im.
U Centru javne bezbjednosti Trebinje od početka ove godine registrovana su četiri slučaja porodičnog nasilja, a veliki broj žrtava i ne prijavi zlostavljanje.
U NVO "Ženski centar" koja se bavi zaštitom žrtava nasilja kažu da se od početka ove godine njima javio veliki broj onih koji su tražili zaštitu od nasilja u porodici.
Prema riječima Ljiljane Čičković, izvršnog direktora NVO "Ženski centar", pored nasilja bračnog supružnika nad suprugom i djecom ili djece nad roditeljima, javlja se i drugačiji oblik porodičnog nasilja, pa se, od četiri spomenuta slučaja u ovoj godini, jedan odnosi i na nasilje žene nad mužem.
"Iz razgovora sa žrtvama se primjećuje da je kod osoba koje u sebi nose taj nasilni faktor ispoljavanje nasilja nad svojom porodicom više izraženo usljed povećanja materijalnih poteškoća", navodi Čičkovićeva.
Djeca su najveće žrtve, odnosno oni trpe dvostruko nasilje, od oca koji maltretira majku ili obratno, pa je dijete, gledajući takve scene, izloženo traumi, ali se i mališani direktno tuku.
"Nažalost, u Trebinju još nije zaživjela sigurna kuća koja bi pružila i fizičku zaštitu žrtvama porodičnog nasilja i koji bi doprinio i njihovom psihičkom oporavku jer bi sa žrtvama radio specijalistički tim", naglašava Čičkovićeva.
"Ženski centar" iz Trebinja je još 2004. godine kupio lokaciju s objektom, ali je on u poprilično lošem stanju. Postojeći objekat bi trebalo porušiti i napraviti novi, ali za to za sada nema novca.
U ovoj organizaciji tvrde da, radi bezbjednosti žrtava, ali i stanara stambenih zgrada, sigurna kuća nikako ne može biti u nekom od stanova. Zato su se, navode, odlučili na kupovinu stare kuće koja se nalazi dovoljno blizu centra grada, ali pruža diskreciju i privatnost.
Neke od žrtava porodičnog nasilja iz Trebinja utočište pronalaze u sigurnim kućama u drugim gradovima BiH. A dok se ne osposobi funkcionisanje sigurne kuće u Trebinju "Ženski centar" djeluje putem otvorene SOS linije i edukativne radionice.
"Trenutno radimo sa grupom žena koje su prošle torture porodičnog nasilja i koje će u narednom periodu i same moći da djeluju savjetodavno prema novim žrtvama", kaže Čičkovićeva.
Govoreći o oblicima nasilja, ona ističe da postoji i oblik psihičkog nasilja koje se najčešće ne prijavljuje i teško se dokazuje. Žrtve, dodaje Čičkovićeva, nailaze na nevjericu od strane okruženja koje ne shvata te oblike nasilja.
Boravak produžiti
Iako u zakonu stoji da je boravak u sigurnoj kući određen do tri mjeseca, u "Ženskom centru" Trebinje smatraju da je to nedovoljan period da se sa žrtvom može nešto postići.
"Mi smo saglasni da je daleko prihvatljiviji model koji je uradila Austrija, prema kome u ovoj ustanovi žrtva boravi do godinu dana. Ona se može potpuno oporaviti i biti osposobljena da sebi obezbijedi život i da bude dovoljno osnažena i psihički spremna da se suoči sa situacijama koje je čekaju izvan sigurne kuće", objašnjava Ljiljana Čičković.