MODRIČA - Mara Vuković, koja ima 101 godinu, najstariji je stanovnik posavsko-trebavskog kraja.
"Odličnog sam zdravlja za ovoliko godina. Jest, dijete, noge me baš ne slušaju, a ostalo je sve da bolje ne poželim", kaže ova starica nastanjena u selu Skugrić, kod Modriče.
Sa suprugom Spasojem izrodila je sedmoro djece i provela život u Donjim Krečanama, opština Gradačac, odakle se zbog ratnih dešavanja preselila kod kćerke Đuke u Skugrić, gdje je, kako reče, čuvaju "kao malo vode na dlanu".
"Sa mužem sam dobila četiri kćeri i tri sina. Imam 14 unučadi, od njih 21 praunuče, a od praunuka za sada su tu i tri, kako mi velimo, bijele pčele. To su čukununučad, a valjda ću ih dočekati još", sa osmijehom nam kaže Mara, još veoma krepkog duha i bistrog uma.
Svako ko upozna ovu ženu i čuje njenu priču uvjeriće se da je život i nakon stotinu ljeta lijep i smislen, pun sjećanja koja nisu izblijedjela, čak do detalja iz mladosti.
"Kad razmotam klupko tih godina, najteži su, dijete, bili ratovi. Pamtim sva tri, nikad se ne ponovili. U Drugom svjetskom ratu krenula ja po brašno u vodenicu, bila zima i veliki snijeg. Zapuca, dijete moje, zemlja gori. S jedne strane partizani, sa druge četnici, ja između dvije vatre. Korak dva pa lezi u snijeg i broji svece koje znaš, uz molitvu Bogu. I ne nađe me metak, eto me i danas živa", sjeća se Mara događaja od prije sedamdesetak godina.
Taj, kako ga baka Mara zove, "srednji rat" donio je nakon završetka velike suše i glad.
"Od Đurđeva do Mitrova 1949. ni kapi kiše! Nije bilo hrane ni za ljude ni za marvu. I pedeseta je bila gladna, ali se preguralo", sjeća se Mara, ali i ističe da joj je najteže bilo kad je sa sedmoro djece u kući prerano ostala bez muža Spasoja, koji je umro 1959. godine.
Kaže nam da je radila dan i noć samo da ih prehrani. Kako je koje dijete odrastalo, tako je pomagalo one mlađe.
"Sreću mi je Bog dao, pa su svi stasali u dobre ljude, domaćice i domaćine. Svi se udali i oženili, stekli svoje potomstvo. Nažalost, jedan sin i jedna kćerka nisu više među živima", govori Mara.
Kada smo je pitali da nam savjetuje recept za dug život, odgovorila je da su to prije svega disciplina i zdrava hrana.
"Cijeli život sam bila disciplinovana u ishrani. I danas najviše jedem voće i povrće, sir i mlijeko, a malo mesa. Od kada znam za sebe, postim svaku srijedu i petak, kao i sve redovne pravoslavne postove. Meso, sinko, nije zdravo nikome, zapiši i upamti. Evo ti moj primjer, zdravlje me još dobro služi, doktora nisam skoro vidjela, a to što noge malo klecaju, eh - nije vijek mali teret", zaključuje uz blagi osmijeh Mara i okreće se da vidi šta se to prikazuje na televiziji.
"Najviše volim da svako veče vidim dnevnik, da čujem šta se sa ljudima zbiva kod nas i u bijelom svijetu", dodaje Mara prekidajući priču kako bi čula najnovije vijesti.