Gradovi

Za šivaćom mašinom sjedi i po 12 časova

Za šivaćom mašinom sjedi i po 12 časova
Za šivaćom mašinom sjedi i po 12 časova
N.N.

FOČA - Vojka Vuković iz Foče već četiri decenije se uspješno bavi šnajderskim zanatom, a kako bi na vrijeme završila odjeću vjernim mušterijama nije joj teško da po 12 sati dnevno sjedi za šivaćom mašinom.

Odluku da se bavi šnajderskim zanatom donio je njen otac iako ona na početku to nije željela.

"U djetinjstvu nisam imala afiniteta prema ovom zanatu. Sasvim sam nešto drugo htjela. Međutim, moj tata je sam otišao i upisao me na ovaj zanat pošto nisam bila neki đak. Bila sam vrlo dobra, nisam bila kao sestra i brat odlikaš, ali eto, sa ovim zanatom se nisam pokajala. Potrefio je, a vremenom sam zavoljela ovaj posao", priča Vukovićeva.

Šnajderski zanat je izučila 1974. godine, a za dobroga majstora uvijek je bilo posla.

"Kad sam išla na zanat, već sam od tada pomalo počela da šijem i privatno, u svojoj kući. Normalno, radim i za moju porodicu, ali uvijek za sebe najkasnije uradiš", kaže Vukovićeva.

Ona navodi da je krojački zanat usavršila 10 godina radeći u Njemačkoj.

"Tamo se doduše šije vrlo rijetko. Jedino neke deblje osobe traže usluge krojača jer ne mogu da nađu za sebe nešto. Tamo je užasno skupo šivenje i onda se samo kupuje konfekcija i rade se korekcije", pojašnjava Vukovićeva.

Dodaje da joj nije bilo teško raditi u Njemačkoj, ali da je kod nas ipak "opuštenije za rad".

"Tamo ne možete izaći na duvansku pauzu kad hoćete, ni da zakasnite sa pauze. Kartica ima, zna se kad izađeš i kad moraš ući. Kad se vratiš, odbije ti se od plate toliko koliko si odsustvovao", kaže Vukovićeva.

Navodi da u Foči, osim njene, koja je otvorena 2000. godine, posluju još dvije krojačke radnje, ali da među njima nema konkurencije.

"Svako ima svoje mušterije", ističe Vukovićeva, tvrdeći da za šivaćim strojevima zna provesti i po pola dana kako bi sve porudžbine na vrijeme uradila.

Kaže da mušterije, naročito omladina, najviše traže sužavanje, štopanje farmerica ili kraćenje odjeće.

"Nateže mi je kad, recimo, donesu haljinu i hoće skroz kroj da joj promijene. To je gore nego da ponovo šijem, tako da se to ne isplati", objašnjava Vukovićeva.

Navodi da se cijene njenih usluga kreću od tri do dvadesetak maraka.

"U suštini, mislim da te cijene nisu visoke jer ipak se mora gledati na standard, pogotovo sad u ovoj krizi. Cijene se kreću od kraćenja pantalona za tri marke, pa recimo do komplet prekrajanja kaputa 20 maraka. To je najveća cijena", kaže Vukovićeva.

Ona dodaje da su sekend hend šopovi sve popularniji među Fočacima, te da i ona samim tim ima više posla jer prekraja polovnu robu.

Niko iz njene porodice, kaže Vukovićeva, nije se odlučio za ovaj zanat, a ona će, ističe, raditi za šivaćom mašinom dok bude mušterija.

Najčitanije