TREBINJE - Čatrnje u istočnoj Hercegovini i danas imaju neke kuće u prigradskim naseljima i selima, ali se ovi bazeni za vodu sve više zaboravljaju, a jedan od takvih se nalazi u samom centru Trebinja.
Bogatstvo svake kuće u ovom dijelu Srpske mjerilo se do kraja prošlog vijeka po tome koliko čatrnja i koliku čatrnju za vodu imaju, koju mještani nazivaju i gustrijenama. Iako važi za opštinu sa izuzetnim vodenim potencijalom, čatrnjama, koje u sebi nose duh tradicije, ne pridaje se više dovoljno pažnje.
Iz Turističke organizacije Trebinje ističu da bi se posebno čatrnja u samom centru grada mogla koristiti za turističke svrhe, jer se nalazi odmah uz glavnu gradsku ulicu. Međutim, potrebna je njena obnova, za koju za sada niko ne mari.
Čatrnja u koju se voda odavno ne slijeva je napuštena, iako je nekada bila jedan od najsavremenijih objekata te vrste. Još se vide ostaci pumpe kojom je voda izvlačena, a tu su i ostaci kamenice koja je služila za stavljanje posuđa u koje se sakupljala voda ili kao pojilo za konje.
U Muzeju Hercegovine u Trebinju kažu da se zna da su je uradili Austrougari, u dvorištu Sjevernog logora, u kome je bila smještena njihova vojska i porodice autrijskih oficira, a služila je kao rezervni izvor za snabdijevanje vodom.
"Austrijska vlast, uvidjevši vrijednost Trebinja kao komunikacionog središta prema crnogoroskoj granici, napravila je od ovog grada važan vojni centar, pa je i u samom gradu i na svim brdima oko grada podigla jaka utvrđenja, a svako od njih je imalo i čatrnju sa koje se snabdijevalo vodom. Ova utvđenja, koja su odavno pusta i u dobrom dijelu porušena, dominiraju hercegovačkim pejzažom", priča Đorđe Odavić, magistar arheologije.
On kaže da je prvi vojni objekat upravo bio Sjeverni logor, u čijem dvorištu je i pomenuta čatrnja.
Prema istorijskim podacima, gradnja Sjevernog logora je započeta 1880. godine, a nekadašnja Glavna ili Široka ulica u Trebinju, koja danas nosi naziv Kralja Petra I Karađorđevića, trasirana je 1885, što je i glavni dokaz da je ova čatrnja napravljena u tom periodu, iako na njoj, mada je to na sličnim objektima bio običaj, nema datuma gradnje.
"Austrougarska monarhija je tražila poštovanje zakona i svih normi, pa i urbanističkih, tako da iako je izgradila vodovod i kanalizaciju, napravljena je i čatrnja, kako ne bi bilo iznenađenja u slučaju nestašica vode. Logor je morao u svakom trenutku da bude snabdjeven”, navodi Odavić.
Poslije Prvog svjetskog rata je izgrađen savremeni vodovod, pa funkcija čatrnja gubi na značaju.
Dešavalo se, ipak, da neke od ovih čatrnja mještani sela poprave, a ima i onih koji još drže vodu u njima. Međutim, čatrnja u centru grada zaboravljena je od nadležnih za njenu obnovu, ali i od većine Trebinjaca.
Čatrnje kao razlog za udaju
Trebinjci pričaju da su zbog velikih suša koje ovaj kraški kraj zahvate ljeti seljani prilikom gradnje čatrnja nastojali da one budu što veće i da se što više kišnice slije u njih. Čak kažu da su se nakada djevojke udavale i za mladiće koji im se nisu sviđali ako bi znale ili bi im provodadžije kazale da ima dobru čatrnju uz kuću pa neće morati vodu nositi na leđima sa izvora.