FOČA - Dragan Mališ iz Foče već tri decenije uspješno obavlja posao veterinara, a da bi pružio hitnu pomoć dnevno zna preći i do 240 kilometara.
"Za kućne ljubimce nema mnogo posla. Moj posao je uglavnom orijentisan na selo. Naša je opština po prostranstvu jedna od najvećih u BiH, tako da jedan dan idem od Tjentišta do Tare. To je preko 120 kilometara, plus povratak", kaže Mališ.
Priča nam da je 1980. godine završio fakultet, te da je cijeli radni vijek proveo u istoj veterinarskoj stanici u Foči.
"U Veterinarskoj stanici sam prije rata bio direktor, pa je onda privatizovana. Danas sam ja većinski vlasnik ove firme", dodaje Mališ.
Kaže da je prije rata u Veterinarskoj stanici u Foči bilo zaposleno 12 radnika, od toga četiri veterinara.
"Danas ima sedam radnika i dva veterinara. U gradu ima još jedan privatni veterinar, tako da u Foči funkcionišu tri veterinara, što je dovoljno za našu opštinu. Inače, ja sam u gradu i u regiji veterinar sa najvećim radnim stažom od 29 godina", ističe on.
Navodi da se nakon rata broj ljudi na selu prepolovio, a tako i stočni fond.
"Međutim, kako je ova ekonomska kriza, ljudi ostaju bez posla, tako da u zadnjih godinu-dvije imamo farmere koji nabavljaju ovce pa ih već ima od 100 do 200. Tako sad ide trend rasta, ljudi se vraćaju na selo, mada ne nekim velikim intenzitetom", naglašava Mališ.
Prema njegovom mišljenju, najbolji stočar i farmer na području opštine je Pajo Vladičić iz Radatovine, čije stado broji oko 450 ovaca.
"Ima i Marinko Pljevaljčić 200 ovaca i 200 jagnjadi. Inače, ja po glasu znam na teritoriji opštine Foča svakog čovjeka koji me zove telefonom", kaže s osmijehom Mališ.
Dodaje da su usluge njegove veterinarske stanice prilagođene ekonomskoj situaciji, te da se najviše traži osjemenjavanje krava, pregled mesa, liječenje i preventivna cijepljenja životinja.
Tvrdi da zahvaljujući iskustvu njegove veterinarske stanice i ljudi zaposlenih u njoj u Foči nije došlo do zarazne bolesti.
"Foča je jedna od rijetkih opština u BiH u kojoj nije registrovana nijedna zarazna bolest, ni bruceloza, ni bjesnilo, ni svinjska kuga, ništa nema. Iskustvo i znanje spriječilo je to", smatra Mališ.
Kaže da veterinar mora biti smirena osoba sa puno snage i energije, uvijek spremna za rad na terenu.
"Nezgodno je raditi ovaj posao. Ovih dana što seljak kaže ja padam s nogu. Probudi te neko u šest ujutru i dok se god vidi uveče radni dan traje. Ali ja volim ovaj posao i opet kad bih nešto studirao, opet bih ovo izabrao, jer ja posao radim iz ljubavi", ističe Mališ.
Njemu je žao što fočanska omladina nije zainteresovana za posao veterinara.
"Ovdje niko ne studira veterinu, niti se interesuje za to jer je izuzetno težak posao i nije tako sad ni plaćen kao što je bio prije, ali da se malo povede računa, bilo bi bolje", zaključuje Mališ.