TREBINJE - Željka Rudana iz Trebinja, koji se bavi s nekoliko opasnih sportova, malo ko zna po imenu i prezimenu, ali ga svi znaju po nadimku Pentrala.
Svuda je išao i planinario, svašta gledao i razne nagrade dobijao, ali mu je, kako kaže, od svega što je dobio, najdraži nadimak Pentrala.
Taj nadimak dobio je zbog "pentranja", odnosno penjanja, a nosi ga već 18 godina i još mu ga niko nije promijenio.
Najviše voli alpinizam, ali se bavi paraglajdingom i padobranstvom, pa kada mu, kako kaže u šali, dosadi zemlja, odlazi ispod njene površine i bavi se speleologijom.
"Moj život je stopljen sa prirodom. To je jednostavno način života, to su ljudi, druženja, krajevi. U svemu tome je jedan veliki izazov, odnosno, izlažem se opasnostima koje su sastavni dio života, a pri tome sam na strogom oprezu da ne pređem granicu granica, koja je često veoma, veoma tanka", kaže Rudan.
Taj vitalni zaljubljenik u prirodu, koji gazi već šestu deceniju, ne samo da ima kondicije i zdravlja da se bavi takvim sportovima, već kaže kako vrijeme odmiče sve više uživa u opasnijim aktivnostima.
Alpinizam mu je uža specijalnost tako da pripada i Službi gorskog spasavanja, ali je i planinarski vodič, specijalista za orijentaciju u prirodi, a bavi se i raftingom na rijekama Neretvi i Rakitnici.
O njemu u Trebinju kruži i anegdota da je kada ga je prijatelj pozvao u šetnju on odgovorio pitanjem: "Kuda ćemo? Hoćemo li tu bliže do planine Leotar, ili do Prenja kod Mostara?".
"Na Prenj u posljednje vrijeme baš i ne idem, ali su mi Maglić, Volujak, Zelengora omiljene destinacije za šetnje. Ne razdvajamo se ja, ove planine i nekoliko mojih drugara iz generacije, kao i nekoliko mlađih. Kada steknete kondiciju, onda vidite da su to zaista samo šetnje", odgovara skromno, objašnjavajući da je na šale o sebi odavno navikao.
Prijatelji ga zbog ljubavi za prirodu i okolinu zezaju da je trodimenzionalan, odnosno da ide u širinu, u visinu, u dubinu, jer alpinizam i paraglajeding smatraju visinom, njegova zaduženja gorskog spasioca i vodiča širinom, a speleologiju dubinom.
Paraglajdingom se bavi još od sarajevske Olimpijade, kada se su takvi sportovi tek počeli pojavljivati u BiH.
U prve čari letenja uvele su ga ekipe iz Novog Sada, koje su tada počele dolaziti sa padobranima na ski-staze na Bjelašnicu, da bi danas letio svojim klasičnim padobran-krilom za letenje "fri stil".
"Potrebno je imati glavni i pomoćni padobran za letenje, odnosno, krilo i rezervni padobran za spasavanje, zatim ostalu pomoćnu opremu, a ako uzmete sve one instrumente koji vas dovedu do top forme u opremi, to onda izađe i do 10.000 KM", objašnjava Rudan.
Ipak, dodaje, ne zna šta je ljepše, penjati se i planinariti ili se spuštati padobranom.
"To vam je nekako spojeno, kao davnašnja čovjekova želja da leti i bogom data sposobnost ptica da hodaju. Dakle, ja smatram da oni koji hodaju, jednog dana će i poletjeti, samo ako to žele, i obratno, jer to je sport, to je jedinstven osjećaj spoja čovjeka sa prirodom. Ako ništa, doći će s godinama", kaže Rudan na kraju.