Meho Srna, glava tročlane porodice Srna koja živi na rubu egzistencije, ostao je bez desne noge i stopala lijeve noge koju su mu ljekari morali amputirati zbog gangrene.
Meho i Šerifa Srna rodom su iz Čajniča. Početkom rata protjerani su iz rodnog grada. Do 1994. godine živjeli su u Makedoniji, nakon čega su došli u Sarajevo. Danas ovaj bračni par sa svojom desetogodišnjom unukom Minelom živi u trošnoj kući u sarajevskom naselju Buča potok. Pošto su u Čajniču obrađivali vlastitu zemlju, ni Meho ni Šerifa danas nemaju penziju, niti bilo kakva druga primanja posredstvom socijalnih programa.
`Meho je već deset sedmica u bolnici. Zbog gangrene su mu morali amputirati desnu nogu do kuka i stopalo lijeve noge. Doktori kažu da mu ni lijeva noga nije dobro i da će mu je morati amputirati. Nas dvije molimo Boga da Meho bude bolje i da nam se vrati. U februaru ove godine i ja sam bila u bolnici`, priča Šerifa.
Dodaje kako je Meho dobio dekubitus (otvorene rane) po cijelom tijelu.
`Ne znam kako će Meho živjeti u ovoj kući kad izađe iz bolnice. Nemamo novca da mu kupimo štake i invalidska kolica. Molimo ljude dobre volje da nam pomognu i Mehi olakšaju ostatak života`, kroz suze kaže Šerifa, podsjećajući da su pred kraj prošle godine bili prisiljeni da napuste kuću u kojoj su živjeli 11 godina.
`Gazdarica je prodala kuća i izbacila nas na ulicu. Komšije su nam izdale dio svoje kuće. Mjesečna kirija je 100 KM. Prošli ramazan ljudi su nam donosili novac. Sačuvala sam ga i od njega plaćam kiriju. Imam još za jedan mjesec, a režije neka sačekaju kad budem imala novca`, rekla je Šerifa.
Minela, unatoč mnogobrojnim problemima njene porodice, redovno pohađa nastavu u Osnovnoj školi `Avdo Smajlović`.
`Idem u treći razred i vrlodobra sam učenica. Puno sam poželjela dedu i nedostaje mi. Subotom i nedjeljom, kad nisam u školi, odem u posjetu dedi`, kazala je Minela.