GORNJI SRBLJANI - Bračni par Hasibe i Nazif Alibabić iz sela Gornji Srbljani, kod Bihaća, koji žive od 60 KM socijalne pomoći mjesečno, ulaze u još jednu neizvjesnu zimu.
"Za nas to nije ništa novo. S neimaštinom se borimo otkad znamo za sebe", kaže Nazif, invalid u obje ruke.
Ističe da je zima uranila na Srbljanskom platou. Pojašnjava da još nema snijega, ali da "stišće mraz".
"Živimo, a ne znamo kako. Nemamo djece i gotovo da i nemamo ništa svoje. Imamo jedno drugo, tri ovce i dvoje jagnjadi. To nam je sav imetak", kaže sedamdesetsedmogodišnji Nazif.
Dodaje da ga život "nije mazio".
Kao sedmogodišnjak obolio je od dječje paralize. Ostao je invalid u obje ruke.
Kaže da je jedino mogao biti čobanin i da je preživljavao čuvajući komšijsku stoku.
Kasno se i oženio 11 godina starijom Hasibe.
Nazif ističe da bi davno skončali da im nije bilo komšija.
"Nad mojom sudbinom sažalio se moj rahmetli komšija Hasib Kurtović. Otcijepio je komad zemlje da na njemu napravim kuću i da tako provedemo moja Hasibe i ja onoliko koliko nam bude suđeno da živimo. Vlasnik zemlje je Šaban, sin Hasibov, koji poštuje želju svoga oca", priča Alibabić.
Dodaje da su jednom za struju bili dužni 15 KM.
Nisu mogli platiti račun, zbog čega im je bila isključena struja.
"Srećom, bilo je to uoči Ramazanskog bajrama. Od vitri koje smo dobili izmirilimo smo dug, pa nam sijalice opet svijetle", kaže Nazif.
Ostalih potrošača u kući i nemaju, jer 60 KM socijalne pomoći ode na osnovne životne namirnice.
"Dobili smo na poklon jedan televizor, ali smo ga isključili. Treba da plaćamo pretpatu za televiziju, a mi to sebi ne možemo priuštiti. Televizija je za nas luksuz, ali sam zaplakao kada su nam bili isključili struju. Ionako slabo vidim, pa sam po kući bauljao kada smo bili bez struje", kaže Alibabić.
Zaokupljena svojim mislima, Hasibe nije progovorila nijednu riječ.
Sav njen svijet vrti se oko Nazifa, a druge radosti ni brige u životu nije ni imala.