BRČKO - U iznajmljenoj kući u Krepšiću, nadomak Brčkog, živi majka Bogdana Karać sa pet sinova i dvije kćerke u teškim egzistencijalnim uslovima.
Deveti član porodice, najstarija kćerka Bojana se udala, pa ne živi s njima, dok je otac porodice Vasilije nakon teške bolesti umro u januaru ove godine.
"Sva naša primanja su dječji doplatak od oko 70 KM mjesečno za maloljetne, te ono malo porodične penzije koju ću, nadam se, dobiti za pokojnog muža jer je s učešćem u odbrani Srpske sabrao 24 godine staža", kaže Bogdana, koja je bolesna i već dugo živi sa samo jednim bubregom.
U vlažnoj kući u kojoj stanuju nema vode pa za kupanje koriste onu iz bunara u dvorištu, a vodu za piće donose s tri kilometra udaljene česme u selu. Bogdana ističe da su im sada najpotrebniji hrana, odjeća i obuća, školski pribor za djecu, šporet i ogrev.
"Teško je živjeti s ovako malo prihoda", kaže zabrinuta majka.
Bogdana priča da su njihove muke počele još 1992. godine bježanjem iz rodne Mutnice, u opštini Zenica, i izbjeglištvom na područje Brčkog.
Ona navodi da je njihova imovina u Mutnici uništena, a da su odbili ponudu alternativnog smještaja.
"Nudili su nam jednosoban stan u selu Ulice, petnaestak kilometara udaljenom od Brčkog. Nas je tada bilo desetoro, a autobusa za odlazak u školu nije bilo. Znali su da nude ono što je nemoguće uzeti i tako se riješili obaveza prema mojoj, kao i brojnim drugim srpskim porodicama. Tako smo stigli u Krepšić u ovu kuću za koju plaćamo kiriju, a nama šta ostane", navodi Bogdana.
Teško je, kaže, i pobrojati sve što im nedostaje, a tek ponekad stigne i kao pomoć komšija i dobrih ljudi.
"Zahvalni smo proti Branku Đuriću iz Brčkog, koji nas najčešće posjeti i pomogne, te mladom svešteniku Draganu Pajkanoviću iz Obudovca, koji sada službuje u Banjaluci. Ranije su nas posjećivale i članice Kola srpskih sestara 'Majka Jevrosima', te Fonda srpske solidarnosti. U Vladi distrikta i Boračkoj organizaciji uvijek kažu da će vidjeti šta mogu da urade, ali na kraju ne bude ništa", govori ova samohrana majka.
Najteže je, kaže, zimi, kad treba nabaviti drva, što je teško obezbijediti, posebno jer je novac potreban i za školovanje djece.
Tri sina su u Brčkom završila srednju školu, Bojan je autolimar, Vaskrsije carinski trehničar, a Veseljko tehničar rashladnih uređaja. Međutim, nemaju zaposlenja, pa se snalaze u sezonskim zaradama.
Kćerka Bojana je od ove godine student Ekonomskog fakulteta u Brčkom, Borjan i Branislav su srednjoškolci, a najmlađa Branislava učenica sedmog razreda osnovne škole.
"Za sve godine školovanja u ovoj kući najmanja ocjena je vrlodobar", kaže ponosno Bogdana nadajući se da će jednog dana doći bolji dani za njene najmilije.