TREBINJE - Monahinja Ekaterina, iskušenica Jelena i njihova pomoćnica Tatjana, koja još nije odlučila da li je opredijeljena za monaški život, zajedno s igumanijom Efimijom iz manastira Gradac kod Raške, u Žičkoj eparhiji, počele su s oslikavanjem ikona u sabornom hramu u Trebinju.
Sestre su, kako kaže igumanija Efimija, najprije došle na poziv sestre Pavle, igumanije manastira svetog Petra u Petrovom polju, kako bi oslikale tamošnju crkvu, a onda ih je episkop zahumsko-hercegovački Grigorije pozvao za živopis dijela sabornog hram Svetog preobraženja Gospodnjeg, koji je ljetos proslavio 100. godinu postojanja.
U hramu koji je, zahvaljujući vjernicima i samoj Eparhiji zahumsko-hercegovačkoj i primorskoj, za 100. godišnjicu od prvog sveštanja, na Sveto preobraženje Gospodnje, bio obnovljen spolja i iznutra, preostao je još jedan neoslikani dio, koji će sestre iz Graca oslikati do Svetog Ignjatija Bogonosca, krsne slave Eparhije i njenog vladike.
"Možda će naša škola slikarstva jednog dana imati i svoje prepoznatljivo ime, ali za sada ona nema neki određeni pravac, već se svaka od nas razvijala nekako po osećaju, vođene ljubavlju Božjom i onim što nam se najviše sviđa u istoriji živopisa i ikonopisa", kaže sestra Efimija.
Iako je ona jedno vrijeme učila ikonopisanje u Žiči i Vođenima, a sestre kasnije učile od nje, svaka od monahinja je završila i magistrirala na Likovnoj akademiji i razvijala se.
Zajednički život u manastiru, zajednički rad, a najviše, kako ističu, velika ljubav prema Bogu, uslovili su i da imaju jedinstven stil i bliska shvatanja bilo kog likovnog rješenja.
Sestra Efimija, koja je već dvije decenije u manastiru, kaže da je bila i svjedokom buđenja pravoslavne duhovnosti kod mlađih ljudi, koji su u proteklih dvadesetak godina počeli sve više dolaziti u crkvu, vjenčavati se i krštavati u crkvi, pa je i njihovo ikonopisanje dio te tranzicije.
"Iako smo i u tom novom živopisu još na početku, imamo veliku veru u Boga i poučava nas Duh sveti, pa se desi da nas i tamo gde smo najtanji vodi Bog i sve dobro završimo", dodaje ona.
Novim, savremenijim izrazima u ikonopisanju treba, smatra sestra Efimija, prići s velikim oprezom, koristeći najprije pređašnje iskustvo, a onda nadgradnja sama po sebi postaje autentična, a ta autentičnost dolazi od "upodobljavanja Gospodu Isusu Hristu".
Sestrinstvu iz Graca je oslikavanje Petropavlovog manastira i Sabornog hrama u Trebinju prvo ikonopisanje van zidova njihovog manastira i manastirske trpeze.
Počele su, kako kažu, da rade i za vladiku dalmatinskog saborni hram u Šibeniku, ali zbog nemogućnosti boravka u tom hrvatskom gradu, jer je u pitanju veliki hram za koji je potrebno dugo vrijeme oslikavanja, ikone će raditi na platnu, pa će one biti zalijepljene na zidove.