Bogdan Vujinović iz Kotor Varoša tvrdi da je Opštinski sud u Travniku presudom prikrio kriminal, odnosno nelegalnu sječu 900 kubika njegove šume.
Vujinović je tokom dvije decenije dva puta morao dokazivati da je sporna šuma njegova, a kada mu je to konačno pošlo za rukom, šuma je "nestala".
Tvrdi da su mu šumu posjekli iz preduzeća "Šume Srednje Bosne" (ŠSB), no sa druge strane iz ovog preduzeća, a kako je to kasnije utvrdio i nadležni sud, navode da su posjekli "samo" 15 kubika Vujinovićeve šume.
Naime, u obrazloženju sudske presude navodi se da je na samo 40 panjeva stavljen službeni pečat preduzeća ŠSB, dok je preostalih 270 panjeva "pojeo" mrak.
Vujinovićeva priča počela je još 1986, kada je nadležna komisija utvrdila da je parcela na Vlašiću njegova. Uslijedio je rat, a Vujinovićeva porodica morala je pobjeći s ognjišta. Priča je nastavljena 2002, kada je Vujinović pod pratnjom tadašnjeg SFOR-a došao do svoje djedovine na Vlašiću kako bi se uvjerio da li je ona ostala netaknuta. Upravo tada je prvi put, kako kaže, i primijetio da je dobar dio njegove šume, koji se graničio sa državnom, posječen. Odmah je sve prijavio policiji, a umjesto krivične prijave, policija u Travniku sve je, tvrdi, zataškala.
Ne znajući da je prijava stavljena na dno ladice u policiji, Vujinović je morao izvaditi dokumente kako bi odmah tužio državno preduzeće za nelegalnu sječu šume. No, opet se suočava s opstrukcijom, jer mu u sudskoj gruntovnici govore da prvo treba dokazati da je posječena šuma njegova.
"Uslijedile su brojne prepiske s gruntovnicom", ističe Vujinović.
Umjesto da dobije potvrdu iz gruntovnice da je to njegova šuma, kako bi odmah podnio i privatnu tužbu protiv preduzeća ŠSB, iz iste je dobio odgovor: "Dok se ne riješi naše u Brodu, neće ni tvoje na Vlašiću."
Tako je Vujinović ponovo morao dokazivati da je šuma na Vlašiću njegova, kao i 1986, pa je, kako kaže, čekao nadležnog geometra, a što potvrđuju i papiri istog onog geometra koji mu je istu parcelu utvrdio i u "Titino vrijeme". I gle čuda, isti geometar i nova komisija ponovo utvrdiše da je posječena parcela upravo njegova, te da je posječena stvarno njegova šuma. Dočeka tako Vujinović papire, pa konačno ode na sud da podnese tužbu, ali mu u presudi napisašu - da je zakasnio.
Naime, prema presudi Opštinskog suda u Travniku od 3. jula ove godine Vujinović je "kriv" jer je za sječu šume saznao 2002, a tužbu podnio tek pet godina kasnije. Nezavisni i nepristrasni sud u "zemlji pravde", kakva je BiH, naravno nije ni interesovalo to što je Vujinović dva puta morao dokazivati da je sporna šuma njegova, te da je policija njegovu prijavu stavila na dno ladice, pa po službenoj dužnosti nije ni podnijela krivičnu prijavu protiv, ako ništa, onda NN izvršioca, pa prijava, shodno tome, nikada ni ne bi zastarjela.
Bilo kako bilo, Vujinović kaže da će do kraja istrajati u borbi za svoju šumu, pa makar morao ići i do Strazbura.
Nacionalno pojašnjenje
Zanimljive su i reakcije na koje je Vujinović nailazio tokom svoje borbe u Travniku. Gotovo sve su jednoglasne i glasile su: "Bošnjaci su se vratili na Vlašić, Hrvati djelimično, a Srbi neće nikad."