Milan Vukelić, inženjer iz Banjaluke, otac četvoro djece, ubijen je u eksploziji autobombe 6. novembra 2007. godine oko 20.20 u banjalučkom naselju Starčevica.
Ubica ili više njih postavili su ispod Vukelićeve sive ford fijeste eksplozivnu napravu s 800 grama TNT-a, koja je aktivirana najvjerovatnije daljinskim upravljačem i to u trenutku kada je automobil prolazio pored samačkog hotela, odnosno zgrade MUP-a RS i Osnovne škole "Branko Radičević" u banjalučkom naselju Starčevica.
U trenutku aktiviranja eksplozivne naprave s Vukelićem su u autu bili Slava Pepinović, konobarica iz kafića "Vučko", čiji je vlasnik bio pokojnik, te čuvar u tom kafiću Tomislav Dobrnjac, kojem su nakon teških povreda amputirane obje noge.
Ubistvo Vukelića koji je, kada je ubijen, imao 47 godina, ovog vikenda ulazi u petu godinu kako se u policiji vodi kao neriješen slučaj i jedno je od 19 neriješenih ubistava koja su se od 1996. godine dogodila na području koje pokriva CJB Banjaluka, a o kojima smo ranije detaljno pisali.
Ožalošćene porodice čiji su najmiliji ubijeni, a čija ubistva do danas nisu riješena, s pravom mogu prigovoriti da nijedno ubistvo nema pravo da ima prioritet u rješavanju u odnosu na ono drugo, no ono što je obilježilo ubistvo Vukelića, za razliku od svih drugih neriješenih slučajeva, jeste ogromna medijska pažnja i pritisak na rad policije.
Porodica pokojnog Vukelića, i to sa svakim pravom, dok god ne bude uhvaćen ubica i nalogodavac ovog svirepog zločina koji je potresao Banjaluku, RS i BiH, sumnja u sve i svakoga.
Istraga: Nakon što je tog 6. novembra 2007. godine u 20.20 detonacija odjeknula i nekoliko kilometara unaokolo i "protresla" većinu Banjalučana koji su zbog hladnoće odlučili da ostatak večeri provedu u stanovima i kućama, do tada mirno banjalučko naselje Starčevica postalo je centar jednog od najvećih policijskih uviđaja u RS.
Zbunjeni stanari okolnih zgrada svjedočili su brojnim crveno-plavim svjetlima, zvucima sirena, žutim trakama koje su označavale mjesto zločina, policajcima koji su blokirali više saobraćajnica, te forenzičarima koji su prikupljali raskomadana tijela pokojnika i povrijeđenih i ostatke uništene sive ford fijeste.
Četiri godine kasnije iz policije stižu uvjeravanja da istraga nije, niti će biti zatvorena dok ne budu pronađeni odgovorni za ovaj svirepi zločin.
Četiri godine kasnije, porodica je i dalje očajna i tvrdi da ne bi ni došlo do ubistva Vukelića da je policija radila svoj posao na vrijeme.
U danima koji su uslijedili nakon ubistva policija je, prema zvaničnim evidencijama, obavila razgovor s više od 200 osoba, a na poligrafsko testiranje poslano je njih 20.
Sklapajući mozaik, policija je utvrdila da su ubica ili više njih kobnog dana postavili eksplozivnu napravu ispod fijeste, koja je bila parkirana ispred Vukelićeve firme "Mimi trejd" i lokala "Vučko" u Ulici Josifa Pančića broj šest.
Detonacija: Eksplozivna naprava aktivirana je tačno u 20.20 i to u trenutku kada je auto bilo u pokretu i kada su se u njemu nalazili pokojni Vukelić, te Pepinovićeva i Dobrnjac, koji su zadobili teške povrede i nakon svega preživjeli ovu strahotu.
Nakon detonacije Vukelić je poginuo na mjestu, a kasnija istraga utvrdila je da je naprava koja je, osim razornim TNT-om, bila "pojačana" mnogobrojnim ekserima i opiljcima, bila postavljena ispod vozačevog mjesta, na kome je u trenutku detonacije bio pokojnik.
Tokom istrage policija je pretresla i 15 lokacija, ali bez jasnih dokaza koji bi na nesumnjiv način otkrili odgovorne osobe za ovaj zločin.
Ostaci eksplozivne naprave vještačeni su u laboratoriji MUP-a RS, koja je otkrila da je ubica koristio 800 grama razornog TNT-a.
Kasnije je zatraženo mišljenje i forenzičara iz američkog FBI-ja, koji su potvrdili nalaz MUP-a RS.
U istragu je bio uključen i EUPM, a MUP RS je u međuvremenu ponudio i 100.000 maraka za informaciju koja bi dovela do otkrivanja ubica Vukelića.
Tokom istrage policija je pribavila spiskove svih osoba koje su na bilo koji način povezane s pravljenjem eksplozivnih naprava u RS, BiH i regionu, među kojima su bili diverzanti, demineri, pripadnici vojnih formacija, ali ništa nije dalo pozitivnu informaciju.
Motivi zbog kojih je neko ubio Vukelića su, prema policijskim saznanjima, različiti, od poslovnih sukoba sa zaposlenima u Zavodu za izgradnju Banjaluka (ZIBL) do sukoba s komšijama zbog neriješenih imovinskih odnosa.
Iz policije uvjeravaju da je istraga ubistva Vukelića gotovo primarnija nego sve ostale, te da će ovaj slučaj biti aktivan sve dok se ne otkriju odgovorni.
Saslušanja: U januaru 2009. godine banjalučka policija privela je Enesa Džanića, Vukelićevog komšiju, zbog sumnje da ima određena saznanja u vezi s ubistvom, ali je on ubrzo pušten.
Džanić je u izjavi pojedinim medijima u BiH nakon ubistva Vukelića potvrdio da je imao sukoba s pokojnikom, da su pale i teške riječi između njih dvojice, ali da mu, kako je izjavio, "ni na kraj pameti nije bilo da zbog toga digne ruku na njega, a kamoli da mu minira auto".
Anđelko Veljančić zvani Anđeo iz Zvornika, koji je u međuvremenu osuđen na 10 godina robije zbog milionske pljačke Privredne banke Sarajevo, izjavio je u junu 2008. godine u Vrhovnom sudu RS kako će za milion maraka otkriti ko je ubica Vukelića.
Inspektori CJB Banjaluka su nekoliko dana kasnije obavili razgovor s Veljančićem, koji je tada bio u zatvoru u Sarajevu, ali informacije o ubici nisu dobili.
Prijetnje: Vukelić je bio zaposlen kao građevinski inženjer u Zavodu za izgradnju Banjaluka (ZIBL) i prije ubistva imao je niz prijetnji kako na poslu, tako i napada na porodičnu imovinu.
Poznanici i prijatelji su Vukelića opisali kao rijetko poštenog čovjeka, koji je pošteno radio svoj posao i nije želio učestvovati u korupciji.
U noći između 6. i 7. maja 2007. godine zapaljen je Vukelićev automobil ford fokus.
Tri mjeseca kasnije, 8. avgusta, nepoznate osobe su zapalile porodičnu kuću Vukelića u Srpskim toplicama/Šeheru, u kojoj živi njegova majka Vida.
Majka je tada ispričala da je prvo provaljeno u kuću, pa onda podmetnut požar u kojem su izgorjeli dnevna soba sa stvarima, dio kuhinje, hodnik, kupatilo...
"Ne znam ko je to mogao da uradi, ali moj sin sigurno zna. Njemu su prijetili određeni ljudi i vjerovatno je paljevina rezultat toga. Nadam se da će policija pronaći počinioce", istakla je tada Vida Vukelić.
Ispred njene kuće 10. oktobra 2007. godine, manje od mjesec dana prije ubistva Vukelića, zapaljen je i automobil folksvagen polo, vlasništvo komšinice A.Š.
Porodica: Ljiljana Todorović, sestra pokojnog Vukelića, ispričala je za "Nezavisne" da svaki put kada zapali svijeću za svog pokojnog brata, zapali i jednu za ubice, jer ih žali.
Dodala je kako je jedini mogući motiv ubistva njenog brata bio posao kojim se bavio u ZIBL, te da je njegovo ubistvo bilo izraz nečije moći.
"Posao kojim se bavio je jedini motiv ubistva. Milana je isključivo zanimala struka, a ne novac niti bilo šta drugo. Sve je krenulo nizbrdo kada je Milan odbio da da saglasnost za novoizgrađeni park 'Petra Kočića' u centru grada. Svaki put kada prođem pored tog parka vidim Milanov leš", ispričala je ogorčena sestra.
Potvrdila je da je Vukelić u ZIBL dobio prijetnju da će potpisati saglasnost za park "milom ili silom", te da je ubrzo smijenjen s odgovorne funkcije.
Navela je kako je ubistvo njenog brata bilo izraz nečije moći, te da ne isključuje mogućnost da i danas nekada pije kafu s njegovim ubicama, a da to i ne zna.
"Ljudi u policiji znaju ko je to učinio i u to sam sigurna. Šokiralo me to što su Milana ubice bukvalno isfaširale, jer su pored eksploziva ubacile opiljke i eksere kako bi bili sigurni da će ga ne samo ubiti, već i raskomadati. Svim svojim bićem osjećam da će to ubistvo jednog dana biti objelodanjeno", ispričala je Todorovićeva.
Upozorenja: Ogorčena sestra niz optužbi iznijela je i na račun rada policije, pa je tako navela kako više ni ne odlazi da provjeri kako napreduje istraga, dodavši ujedno kako bi njen brat i danas bio živ da je policija radila svoj posao kako treba.
"Milan je stalno upozoravao da mu prijete, o čemu svjedoči i niz paljevina - od njegovog automobila do kuće naše majke, a koje do danas nisu riješene. Odnos porodice i policije nikada nije bio dobar, a posebno nakon trenutka kada su rekli da je Milan sam kriv zbog toga što mu se to dogodilo", navela je pokojnikova sestra.
Prisjetila se i kako je godinu dana prije ubistva Vukelić presretnut na ulici i priveden u policiju, bez bilo kakvog povoda.
"Jednostavno su ga pokupili na ulici, bez naloga, bez ičega i odveli u stanicu. Kasnije je unutrašnja kontrola utvrdila da u tome nije bilo ništa sporno. Tokom jednog od razgovora u policiji rekli su mu, takođe, citiram: 'Koliko smo te ranije cijenili, toliko si nam sada dosadio'", ispričala je Todorovićeva.
"Sjećam se kako mi je jedne prilike, prije nego što će biti ubijen, rekao: 'Ubiće me, ali znaće se ko je to učinio'", prisjetila se sestra pokojnog Vukelića.
Iz policije su uputili apel građanima koji imaju bilo kakve informacije o ovom ubistvu, a koje iz nekih razloga do danas nisu željeli iznositi u javnost ili govoriti policiji, da to potpuno anonimno, bez otkrivanja svog identiteta, mogu prijaviti na telefonski broj "Krimolovaca" 080 020 505, koji je u nadležnosti Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), ili na broj policije 122. Svi pozivi su anonimni i identitet onih koji dojave ovakve informacije neće biti provjeravan.
DOSSIER
CJB Banjaluka aktivno je počeo raditi na rasvjetljavanju neriješenih ubistava koja datiraju od 1990-tih godina. U cilju otkrivanja ubica, "Nezavisne novine" dobile su ekskluzivno pravo da kao prvi štampani medij javnost "podsjete" o kojim slučajevima se radi.
Molimo sve koji imaju informacije o neriješenim ubistvima o kojima budemo pisali da to anonimno dojave na dežurni broj policije 080 020 505, odnosno 122 ili na mail adresu mopaŽnezavisne.com.
- 200 osoba saslušala policija tokom istrage
- 20 najsumnjivijih bilo sprovedeno na poligrafsko testiranje
- 15 lokacija pretreseno za vrijeme istrage
- 100.000 KM MUP RS ponudio za informaciju o ubistvu Vukelića