Svirepo ubistvo starice Borke Ožegović u mjestu Gornje Ratkovo, na Manjači, jedno je od najmonstruoznijih koje se dogodilo na području banjalučke regije.
Ožegovićeva, koja je u vrijeme ubistva 2001. godine imala 62 godine, zaklana je nožem.
O kakvim ubicama se radi govori podatak da su tri i dalje nepoznate osobe prvo popile kafu sa žrtvom, a zatim je hladnokrvo zavezale za kredenac i zaklale.
Motiv stravičnog napada i danas je nepoznat, jer ubice iz kuće u kojoj je nesrećna žena tragičnog dana bila sama nisu odnijele ništa.
Kao u većini drugih slučajeva, porodica i rođaci prozivaju policiju da je mogla više uraditi tokom dugogodišnje istrage, dok sa druge strane stiže odgovor da se u datim okolnostima uradilo sve što se moglo uraditi, ali su ubice, ipak, uspjele umaći pravdi.
Isplanirano ubistvo: Da su ubice do detalja isplanirale monstruozni zločin, govori i činjenica da su odabrale kuću Ožegovićeve, koja je kilometrima udaljena od najbližeg naselja na Manjači.
Ni danas nije poznat motiv ovog zločina jer ubice iz kuće ništa nisu odnijele
Iako udaljena od najbližeg naselja, kuća pokojnice se jasno vidjela sa glavnog regionalnog puta koji prolazi preko Manjače.
Detaljnijim osmatranjem ubice su najvjerovatnije utvrdile da Borka živi sama.
Ožegovićeva je, naime, u mjestu Ratkovo živjela sa svojim suprugom, koji je u vrijeme ubistva bio na liječenju u banjalučkom Kliničkom centru.
Nekoliko stotina metara dalje od kuće Ožegovićeve, živjela je njena rođaka, takođe starica Rosa Ožegović, i to sa svojim bolesnim sinom.
Nakon svirepog ubistva Borke, Rosa je sa sinom prebačena u novoizgrađenu kuću u Stričićima.
Smrt: Idilični poslijeratni život na Manjači tako je prekinut sunčanog 16. februara 2001. godine.
Na vrata Borke Ožegović, koja se spremala da ode po vodu na obližnji izvor, pokucala su tri čovjeka.
Kako je kuća Ožegovića uvijek bila domaćinska, starica se nije ustručavala niti bojala da nezvane goste uvede u kuću i skuva im kafu.
Ono o čemu su trojica krvnika i starica pričali zasad je tajna, no ono što je nakon razgovora uslijedilo, i godinama nakon svega prepričava se po Manjači.
Dakle, bez jasnog motiva, krvnici su nasrnuli na staricu, zavezali joj ruke i noge selotejp trakom, a zatim je jednim krajem zavezali za kredenac u kuhinji.
No, vezivanje starice krvnicima nije bilo dovoljno. Ubrzo su je zaklali, a zatim neopaženo pobjegli s Manjače.
Nekoliko trenutaka kasnije Borkino tijelo pronašla je Rosa, koja i danas zaplače i prestraši se na spomen čitavog slučaja.
Iako udaljena od najbližeg naselja, Borkina kuća se jasno vidjela s glavnog regionalnog puta koji prolazi preko Manjače
"Dogovorile smo se da odemo zajedno na izvor. Taj dan me zamolila da idem s njom, jer ju je dan prije, kako mi je ispričala, nešto prestrašilo u šumi. Mora da je vidjela nekoga, pa me zamolila da idemo zajedno", prisjetila se starica Rosa, koju smo zatekli kako ispred novoizgrađene kuće u Stričićima čisti dvorište.
Dodaje da joj je Borka rekla da će doći po nju oko 13 časova, a kako je nije bilo ona se spustila do njene kuće.
"Idući prema Borkinoj kući dozivala sam je i 'brojala' joj zašto kasni", priča Rosa.
Kobni dan: Odlično se prisjetila kobnog dana, onoga šta je radila prije nego što će vidjeti užasan prizor u kući rođake, pa je tako ispričala.
"Sjećam se da je to bio fin, sunčan dan. Spremala sam sinu ručak, ogulila mu krompir i prekrila ga krpom, a onda sam izvadila i kajmaka. Sve sam to spremila kako bi me čekalo dok se vratim s izvora", prisjetila se Rosa.
Idući prema Borkinoj kući, Rosa je ubrzo stigla do ulaznih vrata, koja su bila otključana.
"Opet sam je dozivala, 'brojala' što je otišla bez mene na taj izvor, što me ostavila. Uhvatila sam za kvaku na ulaznim vratima u kuću i ona su se otvorila. Dozivala sam je. Pitala sam zašto je otišla bez mene. Došla sam do vrata od kuhinje i otvorila ih", ispričala je Rosa, a onda je zajecala, stavivši izborane i teške staračke ruke preko izboranog lica.
"Kako otvorih ta vrata, tako sam poskočila unatrag da sam udarila glavom od štok. Osjetila sam da mi krv ide niz lice. Istrčala sam napolje, jaukala na sav glas i krenula prema selu iza šume u kome je bio moj sin", prisjetila se Rosa.
Zamolili smo je da nam ispriča detaljnije šta ju je to toliko šokiralo u Borkinoj kuhinji.
"Borka je bila vezana, kao da su je jednom trakom zavezali i po rukama i po nogama. Bila je sklupčana i u velikoj lokvi krvi. Sjećam se da su na kauču u blizini Borke bile isprevrtane šoljice kafe. Uh, sva ta krv! Prizor je bio užasan, užasan", prisjetila se Rosa.
Ubrzo je otišla do sela i pozvala komšiju, koji se po dolasku pred Borkinu kuću ipak odlučio da ne uđe, nakon čega su otišli do trećeg sela i pozvali policiju.
Istraga: Zanimljivo je da je policija na mjestu ovog svirepog ubistva pronašla brojne tragove, od otisaka koje su ubice ostavile na šoljicama kafe i čašama.
Pored otisaka, ispod noktiju ubijene starice pronađena je i vlas kose na osnovu koje je utvrđeno da se nesrećna žena do zadnjeg trenutka borila s mnogo jačim i brojnijim krvnicima, koje je nekoliko minuta ranije ljubazno primila u svoj dom i skuvala im kafu.
Svi ovi tragovi u normalnoj zemlji u kojoj je policiji omogućeno da u rekordnom vremenu ispita kome pripadaju sporni otisci pregledajući bazu otisaka svih punoljetnih građana bili bi dovoljni.
Kao u većini drugih slučajeva, porodica i rođaci prozivaju policiju da je mogla više uraditi tokom dugogodišnje istrage
No, mi ne živimo u normalnoj zemlji, a policija je u RS, odnosno BiH osuđena da se oslanja na CODYS bazu u kojoj su uneseni otisci registrovanih prestupnika, dok je toliko reklamirana, takozvana baza CIPS-a nedostupna zbog tehničke nedorečenosti.
Policija je tokom istrage o tom ubistvu izdvojila 20 najsumnjivijih osoba, odvela ih na poligraf, koji takođe nije donio ništa spektakularno, tačnije nije donio ništa.
Ljubiša Cvišić, inspektor za krvne i seksualne delikte u Centru javne bezbjednosti (CJB) Banjaluka, potvrdio je "Nezavisnim" da je za policiju ovaj slučaj otvoren i da se radi na njemu.
Iz CJB Banjaluka su ujedno zamolili građane koji imaju bilo kakve informacije o svirepom ubistvu Borke Ožegović da to potpuno anonimno prijave na policijski telefon 122 ili navedeni broj "Krimolovaca", na koji se ne moraju predstavljati niti govoriti o svom identitetu.
Sin: Milenko Ožegović, razočarani sin pokojne Borke, i pored dugogodišnje istrage kaže da nije izgubio nadu da će jednog dana dočekati suđenje ubicama svoje majke.
"Jednostavno, nije mi jasno da pored svih pronađenih otisaka, DNK tragova, ni 10 godina nakon ubistva nisu pronađene ubice", kratko je rekao Milenko.
Dodao je da je zbog velikog pritiska ubrzo nakon ubistva majke preminuo i njegov otac, što je porodicu dodatno zavilo u crno.
DOSSIER
CJB Banjaluka aktivno je počeo raditi na rasvjetljavanju neriješenih ubistava koja datiraju od devedesetih godina. U cilju otkrivanja ubica, "Nezavisne novine" dobile su ekskluzivno pravo da kao prvi štampani medij javnost podsjete o kojim slučajevima se radi.
Molimo sve koji imaju informacije o neriješenim ubistvima o kojima budemo pisali da to anonimno dojave na dežurni broj policije 080 020 505, odnosno 122 ili na mail adresu [email protected].
62 godine imala Borka Ožegović kada je ubijena
10 godina prošlo od ubistva starice
20 najsumnjivijih osoba odvedeno na poligraf
3 ubice za kojima traga policija