Hronika

Kačavenda silovao i ucjenjivao Blažanovića

 Kačavenda silovao  i  ucjenjivao Blažanovića
Kačavenda silovao i ucjenjivao Blažanovića

SARAJEVO - Duško Tomić i Svetlana Broz su Tužilaštvu BiH podnijeli krivičnu prijavu protiv Vasilija Kačavende, penzionisanog vladike tuzlansko-zvorničkog.

Prijava se bazira na osnovanoj sumnji da je Kačavenda od 1997. do 23. maja 1999. godine počinio teška krivična djela, i to obljubu nad maloljetnim bogoslovom Milićem Blažanovićem, i to više puta, te zbog organizacije njegovog ubistva 23. maja 1999. godine radi prikrivanja obljube nad njim. Da je prijava podnesena, potvrdio je Tomić za Avaz.

Raj ili pakao

Kazao je da se prijava bazira na svjedočenjima majke, djeda i babe ubijenog Blažanovića, ali i na najnovijim svjedočenjima Bratislava Markovića iz Zvornika, bivšeg starješine manastira Papraća, pred Okružnim tužilaštvom u Bijeljini 7. aprila ove godine te na izjavi Bojana Jovanovića iz Beograda, bivšeg đakona SPC, koji je pred istim tužilaštvom svjedočio 17. aprila 2014. godine.

"Avaz" je u posjedu izjave sveštenika Markovića, koju je dao bijeljinskom Tužilaštvu, a koji je bilo blizak kako s Kačevendom, tako i s Blažanovićem.

''Kačavendu poznajem od 1995. godine, kada sam mu pomagao u bogosluženju. Kao njegov pratilac, obišao sam mnoge manastire i crkve. Bio je zadovoljan mojim služenjem pa me je 1998. predložio za starješinu manastira Papraća, gdje sam zatekao bogoslova Blažanovića'', kazao je sveštenik na početku svog iskaza u Okružnom tužilaštvu Bijeljina.

Sveštenik je opisao Blažanovića kao mladog momka, zabavnog i prijatnog te je kazao da su s vremenom postali bliski prijatelji.

''Blažanović je u nekoliko navrata htio nešto da mi kaže, ali bi se u posljednjem trenutku predomislio. No, više puta me je pitao idu li homoseksualci u raj ili u pakao i kako Crkva gleda na te pojave te da li se taj grijeh može oprostiti. Iznio sam svoj stav da je to veliki grijeh i da sveštenici ne bi smjeli biti homoseksualci'' ispričao je Marković.

Istakao je da je autom nekoliko puta vozio Blažanovića u Doboj i ostavljao ga u centru grada, ali da nije upratio gdje ide.

''Blažanović mi je govorio da ide kod djevojke, ali ja tu djevojku nikada nisam vidio. Bilo mi je to sumnjivo, jer se, kad god se vraćao od te djevojke, čudno ponašao. Sjeo bi iza mene u auto, plakao i bolno jecao. Predlagao sam mu da ga vozim do kuće te djevojke, ali je on to odbijao. Tada sam posumnjao da ne ide kod djevojke nego u Kačavendin dvor u Doboju'' kazao je dalje svjedok.

Uzeo bombe

On je u Tužilaštvu kazao da im je jednog dana Blažanovićev ujak, koji je u nekoj šupici imao arsenal oružja i municije, ponudio da uzmu oružje koje hoće.

''Na jednoj polici bilo je mnogo crnih i zelenih bombi i sigurno znam da je Blažanović tada uzeo bombu, koju je odnio u Papraću. Od tada počinjem Milića pažljivije da pratim i navodim na razgovor. Djelimično sam uspio i jednom prilikom mi je kazao: "Ja ću ubiti i njega i sebe." Na moje pitanje koga će ubiti, rekao mi je: "Čut će se, ova bomba ili je moja ili njegova." Rekao sam mu da bomba može da zakaže, a on mi je odgovorio da ima i druga. Kazao sam mu: "Kako ćeš mu prići?", jer sam tada bio siguran da se radi o Kačavendi, a on mi je kazao: "Doći će on meni pa ćemo zajedno u nebo" , pojasnio je sveštenik u izjavi koju je dao tužiocu.

Dodao je da je Blažanović stalno nešto zapisivao te mu je jednom prilikom istrgnuo dvolisnicu da vidi šta piše.

''Do u tančine je pisalo kako ga je Kačavenda silovao prvi put u Doboju 1997. godine prilikom njegovog polaganja prijemnog ispita za bogosloviju. Opisao je Blažanović detaljno kako ga je Kačevenda, koji je bio pijan, počeo da dira, a potom oborio na krevet, a on se od šoka nije mogao braniti. U to vrijeme Kačavenda je bio moćna pojava sa mnogo političke, vjerske, finansijske i svake druge moći.  Napisao je i da mu je vladika sve obećao i da će od njega napraviti velikog duhovnika'', kazao je u izjavi ovaj sveštenik.

Bivši vladika napastvovao mladiće

Svjedok je potom kazao da je Blažanoviću rekao da ništa nije pročitao.

''Izgužvao sam drugi papir i bacio ga u vatru, ali sam to pismo sakrio u svoje papire. No, poslije sam primijetio da je preturao moje stvari i da mi nedostaje to pismo. Blažanović je pročitao moju namjeru i nije povjerovao da sam bacio pismo. Poslije mi je i sam priznao da ga je Kačavenda ucjenjivao i da je njemu morao ići u dvor u Doboj, ali da više neće ići i da će ubiti i sebe i njega'', pojasnio je sveštenik.

Svjedok je kazao da je o svemu obavijestio Kačavendu, koji mu je kazao da je Milić bolesno dijete.

Prijeteće poruke

'' Kačevenda je nakon toga tražio od mene da se hitno zamonašim, što sam odbio, a nakon toga sam napustio manastir. Kulturno sam sklonjen, jer su znali da se neću zamonašiti, a Milić je ostao. Potom sam čuo za tragični događaj. Jedan od očeva iz manastira kazao mi je da je tog dana čuo eksploziju i potrčao je da vidi šta se dešava. Izvjesni Vidoja je provaljivao vrata Milićeve sobe, a kada je ušao, sa police je uzeo kovertu. Na lijevoj strani ležao je mrtav pokojni Blažanović. Znao sam o kojoj se koverti radi. Odgovorno tvrdim da je to bila dvolisnica koju sam mu ja bio oteo i pročitao'', kazao je sveštenik.

Svjedok je dodao da mu je 6. marta ove godine na mobilni telefon stigla poruka u kojoj piše da ni slučajno ne svjedoči protiv Kačavende i da se ne igra sa životom te da mu je na vrata stana dolazio čovjek koji je imao na glavi kapu arkanovku.

''Osjećam se ugroženo i bojim se za svoju djecu. Ovo svjedočenje spreman sam ponoviti pred svim organima u zemlji. Kačavenda, iako je ražalovan, još je utjecajan, moćan i opasan čovjek. Tvrdim da sam, zbog svega što znam za Kačavendu, opasan svjedok i zato se bojim da me ne ubiju, jer mrtva usta ne govore ''kazao je Marković na kraju svjedočenja.

Pijana zvijer

U pismu koje je Blažanović u martu 1999. godine napisao ocu Nikoli, navodi:

- Moj život nije više moj život od onog dana kada si me odveo krvniku u Doboj i od kada mi ta pijana zvijer učini veliko zlo od kojeg se nikad neću oporaviti. Moj život je uništen. O tome dosta znate i Vi, ali i naša braća po mukama, otac Bratislav i otac Stefan. Otac Bratislav me je više puta vozio u Doboj i svjedok je mojih suza i duševnih muka kada bih se vraćao u Papraću. Neka Bog oprosti mojoj duši, ali ja moram ubiti Vladiku Kačavendu. Da i druge monahe oslobodim muka. Kada čuješ to, ni mene više neće biti među živima. Praštajte.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije