BEOGRAD - Naser Keljmendi ima 54 godine, rođen je u Peći, živi u Sarajevu i često putuje u Crnu Goru, na računu ima oko 10 miliona evra, voli žene i skupe automobile i tvrdi da je "samo trgovac" koji je "čist i pred zakonom i pred Bogom".
Po saznanjima policija u regionu, Keljmendi je vođa jedne od najjačih albanskih kriminalnih grupa na Balkanu, a u junu je - kako su prenijeli mediji u regionu - stavljen na crnu listu SAD i označen kao prva osoba u Evropi po opasnosti za Sjedinjene Države.
Jutros, on je (izgleda) izbjegao hapšenje u akciji policije Republike Srpske i SIEPA i pobjegao u Crnu Goru, prenio je "Glas Srpske".
U Sarajevu posjeduje tri kuće, dva stana i hotel "Kaza grande" (Casa Grande), a u Podgorici stan. U crnogorskom ljetovalištu Ulcinju posjeduje stan, 11 stambenih prostorija ukupne površine 377 metara kvadratnih, kuću, te stambenu zgradu od 1.600 metara kvadratnih. I - hotel na Velikoj plaži koji se zove isto kao onaj na sarajevskoj Ilidži - "Kaza grande".
I baš su "Kaza grande" hoteli učinili Keljmendija poznatim javnosti BiH i Crne Gore.
Kad je riječ o imidžu Nasera Keljmendija u BiH, sarajevski list "Dani" pisao je još 2004. da je on javnosti postao poznat omaškom - bivši načelnik ilidžanske opštine, naime, nikako nije uspijevao da upamti ime hotela, pa ga je zvao - "Koza nostra" (Cosa Nostra). Ubrzo je u Sarajevu postalo jasno otkud ova "omaška", pošto je ime hotelijera sve češće "iskakalo" u pričama o obračunima u sarajevskom podzemlju.
"Kaza grande", ali ulcinjska, lansirala je Keljmendija i među medijske zvijezde u Crnoj Gori, pošto se našao u centru afere sa nelegalnom izgradnjom tog hotela.
On je, naime - kako je potvrdio i bivši predsjednik opštine Ulcinj Gzim Hajdinaga - 2008. godine uplatio 225.000 evra akontacije na ime komunalne takse za taj hotel na Velikoj plaži...
U maju ove godine, Keljmendi se nagodio s crnogorskim Tužilaštvom, koje je odustalo od krivičnog gonjenja nakon što je uplatio novac u humanitarne svrhe - po 5.000 evra dječjem vrtiću "Solidarnost" i Osnovnoj školi "Maršal Tito" u Ulcinju.
I predsjednik opštine se "izvukao" iz ove "neprijatnosti" tako što je uplatio 10.000 evra u humanitarne svrhe.
Ne zna se gdje je završilo 225.000 evra.
U Sarajevskom kantonu, protiv Keljmendija i njegovih sinova Elvisa, Liridona i Besnika u proteklih nekoliko godina podnijeto je više od deset krivičnih prijava, uključujući i one za ubistvo, pokušaj ubistva i nasilničko ponašanje. Keljmendi je izjavljivao da se nije bavio nezakonitim poslovima.
Bezbjednosna agencija iz BiH, SIPA, u prezentaciji pod nazivom "Zločinačka organizacija Naser Keljmendi" - koju je u novembru 2008. predstavila na sastanku Generalnog sekretarijata Interpola u Lionu, u Francuskoj - navela je da je Keljmendi na čelu jedne od najbolje organizovanih zločinačkih organizacija, ne samo u BiH već i u regionu, koja je umiješana u krijumčarenje droge i cigareta, trgovinu ljudima, pranje novca i zelenašenje.
Keljmendijeva organizacija u BiH - prema tom dokumentu - ima članove u Sarajevu, Tuzli i Zenici, a njen uticaj proteže se i na Crnu Goru, Kosovo, Makedoniju, Hrvatsku, Srbiju, Njemačku i SAD.
Po podacima srpske policije, koje su prenosili mediji, Keljmendi je glavni finansijer i organizator prometa heroina koji u Peć stiže autobusima iz Carigrada i Albanije, a zatim se preko Rožaja doprema u Novi Pazar, a odatle u zapadnu Evropu.
"KUMOVI"
Na dugačkoj listi Keljmendijevih kontroverznih prijatelja i najbližih saradnika su - kako tvrdi SIPA - bivši kosovski premijer Ramuš Haradinaj, bivši komandant snaga BiH u Srebrenici Naser Orić, kosovski biznismen Ekrem Luka (koji je, u međuvremenu, izgleda postao "bivši prijatelj"), odbjegli Safet Kalić Sajo iz Crne Gore, vlasnik "Avaza" iz Sarajeva Fahrudin Radončić...
Po najnovijim saznanjima beogradske "Politike", među Keljmendijevim saradnicima je i Zvonko Veselinović, kontroverzni biznismen sa sjevera Kosova koji je - kako navodi taj list - povezan sa klanom Keljmendi.
Kada su se jula prošle godine pojavile informacije da je jedan od najvećih narkobosova u Evropi Darko Šarić, koji se nalazi u bjekstvu zbog optužnice za šverc više od dvije tone kokaina iz Južne Amerike, viđen u Drvaru, štampa je pisala da se sastao i sa Naserom Keljmendijem.
Kad se Naser Orić, 2008. godine, preselio iz Tuzle u Sarajevo, štampa je pisala da ga sve češće viđaju u društvu sa Naserom Keljmendijem. S njim je, kako se tvrdi, želio preuzeti mjesto mafijaškog "kuma" koje je ostalo upražnjeno, između ostalog, i ubistvom Ramiza Delalića Ćele - za koje je i sam bio osumnjičen.
Naser Orić je zbog indirektne odgovornosti ratnog zločina ubistva sedam i mučenje 11 zarobljenih vojnika Vojske RS 1992. i 1993, u Haškom tribunalu prvo osuđen na dvije godine zatvora, ali je pravosnažno oslobođen optužbe, zbog nedostatka dolaza.
Orić je, i prema navodima Keljmendijevog advokata, nakon povratka iz Haga 2008. živio i trenirao u Keljmendijevom hotelu "Casa Grande" na Ilidži.
Zanimljivi su i detalji koji su "isplivali" kad se Ramuš Haradinaj aprila 2008. vratio na Kosovo iz Haga.
Kako se navodi u izvještajima njemačke obavještajne službe BND, Haradinaj je prvu poratnu godinu proveo organizujući lokalnu mrežu kriminalaca, te učvrstio veze sa lokalnim kontroverznim biznismenima, "poput kralja švercovanih cigareta Nasera Keljmendija i Ekrema Luke", jednog od učesnika nikada do kraja rasvijetljene afere Mobtela na Kosovu.
Po operativnim saznanjima Interpola, Naser Keljmendi je poslije sukoba sa Ekremom Lukom, biznismenom iz Peći, otišao u Sarajevo.
General major kosovske policije Rahman Sulejmani, sa kojim su novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz BiH razgovarali u proljeće 2008. godine, kaže da bi Keljmendi vjerovatno bio zadržan kada bi se pojavio na Kosovu, a vjeruje i da on ne smije da se vrati u tu pokrajinu zbog sukoba sa protivničkim klanom. Kaže da je imao informacije da je Keljmendi u sukobu sa Ekremom Lukom i još nekim biznismenima u Peći.
Po izvještaju SIPA, koji je prenio bosanski CIN, među njegovim najbližim saradnicima je Fahrudin Radončić, vlasnik Avaza iz Sarajeva. Iako Radončić negira da su Keljmendi i on prijatelji, oni su 2004. razmijenili vrijedne nekretnine u Sarajevu i Zenici - a razliku u cijeni od oko 100.000 evra Keljmendi je platio na račun "Avaza", da bi kasnije i jedan od njegovih džipova "grand čiroki" završio u vlasništvu Radončićeve kompanije.
DESET MILIONA EVRA I DESET AUTOMOBILA GODIŠNjE
Naser Keljmendi je kriminalni dosije stekao u rodnoj Peći, kao devetnaestogodišnjak: te 1976, on je osuđen na godinu i šest mjeseci strogog zatvora zbog pokušaja ubistva. U njegovom dosijeu u MUP-u Srbije, koji se odnosi na period prije sukoba na Kosovu, evidentiran je i zbog siledžijskog ponašanja i tuče.
U prezentaciji iz Liona SIPA navodi da se Keljmendi do osamdesetih godina na Kosovu bavio švercom tekstila i zlata iz Turske, a tokom sankcija devedesetih krijumčario je naftu, cigarete i narkotike - da bi se početkom sukoba na Kosovu posvetio krijumčarenju oružja.
Prema podacima iz Opštine Novo Sarajevo, Naser Keljmendi je već 1998. godine bio punopravni građanin BiH.
U jednom od iskaza BiH tužiocu 2007, tvrdio je da je u Sarajevo došao 1988. godine i da je tu boravio do pred početak rata 1992. godine: "U tom periodu prije rata imao sam u Sarajevu dvije radnje i to krznarski salon i zlataru, obje radnje bile su smještene u Skenderiji."
Istovremeno, kako kaže, imao je u Peći firmu s kojom je nastavio djelatnost, a u tom periodu je na Kosovu trgovao i cigaretama. Ima trgovačku firmu u Dubaiju, u slobodnoj zoni.
Po podacima Interpola, Naser Keljmendi je 2003. godine bio pod istragom zbog bombaškog napada i podmetanja požara. Sumnjičen je za iznudu, a na području Peći se navodno bavio preprodajom deviza, švercom cigareta i nedozvoljenom trgovinom.
SIPA je, takođe, došla do informacije da je Keljmendi tokom 2005. i 2006. godine u opticaju imao 20 miliona konvertibilnih maraka (oko 10 miliona evra), koje je pozajmljivao zainteresovanima uz mjesečnu kamatu od 10 posto.
Iako je u jednom od rijetkih intervjua, podgoričkim "Vijestima", tvrdio da "mrzi drogu i sve što ide s drogom", Policijska misija EU je obavijestila tuzlansku policiju da se Keljmendi dovodi u vezu sa organizavanjem transporta 10 kilograma heroina koji je u februaru 2004. godine iz Srebrenika preko Ljubljane prokrijumčaren u Njemačku.
Policija je u MUP-u Slovenije dobila podatak da je Keljmendi u to vrijeme bio u Ljubljani sa Jasminom Babić (38), njegovom dugogodišnjom partnerkom, koja je inače iz Loznice, a živjela je u Baru.
Sarajevska policija je istraživala navode članova protivničke grupe u BiH prema kojima je Naser Keljmendi zajedno sa Muhemedom Ali Gašijem u junu 2007. godine organizovao ubistvo Ramiza Delelića Ćele, koji se godinama sukobljavao sa članovima albanske mafije u Sarajevu.
Poslije otkrivanja afere sa ulcinjskim hotelom, ali i nakon što su mu vlasti Crne Gore prošle godine odbile zahtjev za dobijanje državljanstva, Keljmendi se javno pohvalio da je lično i materijalno doprinio kampanji za nezavisnu Crnu Goru, 2006. godine, kao i da je to radio iz osjećanja moralne i materijalne obaveze prema Crnoj Gori, jer dok je bio rat na Kosovu, Albanci su u Crnoj Gori bili dobro primljeni.
Biznis je, kako je rekao, počeo sa 14 godina, u Peći. Živio je uglavnom na Kosovu i u Bosni, a Crnu Goru doživljava kao drugu domovinu.
"Planiram da otvorim još jednu firmu u Njemačkoj, da se bavim automobilima, jer mi je to hobi i slaba tačka. Volim auta, volim žene i ako mi ko dođe glave to će biti samo žene", dodaje on.
A ako je vjerovati trač-rubrikama, Keljmendi je nedavno u Sarajevu "zakuvao" sa izvjesnim kriminalcima "Sandžaklijama", baš zbog neke mlade žene.
Kad je riječ o njegovoj drugoj slaboj tački, automobilima, vlasnik jedne auto kuće iz Sarajeva tvrdi da Keljmendi godišnje kupuje desetak automobila.
CIN navodi da Keljmendi 2007. pred tužiocima nije mogao da se sjeti svih automobila koje posjeduje u BiH: kazao je da ih ima sedam ili osam, a sa sigurnošću se sjetio samo "hamera", "audija 8" i BMW X5.