BIJELJINA - Slobodan Pavlović, privrednik iz Bijeljine i bivši direktor Pavlović banke, poginuo je u 83. godini u saobraćajnoj nesreći u Americi.
Pavlović je, kako prenose mediji, u četvrtak u trenutku nesreće bio sam u automobilu te je udario u kamion i nastradao na licu mjesta.
Pavlović je osnivač Slobomir televizije i univerziteta, kao i Pavlović banke. Rođen je u Popovima, kod Bijeljine, 9. avgusta 1938. godine, a u SAD je otišao 1965.
U rodnim Popovima je 1990. godine podigao Spomenik knezu Ivi od Semberije, a 1991. godine postavio je temelje za izgradnju Pavlovića mosta, koji je završen 1996. godine.
Pavlović je devedesetih godina prošlog vijeka započeo izgradnju Pavlović banke i "Slobomir P" univerziteta i bio je to početak ostvarenja njegove vizije izgradnje grada Slobomira, mjesta tolerancije, mira i prosperiteta.
Podigao je spomenik Filipu Višnjiću ispred Gradske biblioteke u Bijeljini i Crkvu Hristovog vaskrsenja u Popovima.
"Bio je veliki ktitor i vizionar, a prije svega je beskrajno volio svoj narod i prostore sa kojih je potekao", navedeno je na sajtu RTV Slobomir.
Patrijarh srpski Pavle Pavlovića je odlikovao Ordenom Svetog Save prvog reda. Slobodan Pavlović postao je senator Republike Srpske, u drugom sazivu Senata 2009. godine.
On je 1999. godine napisao i knjigu "Kako sam uspio", u kojoj je na kraju svoje autobiografije napisao: "Vjerujem u sebe i svoj uspjeh."
U knjizi je opisao svoj put do uspjeha, ali je opisao i kako je kao dječak čuvao ovce i krave u Popovima i maštao kako će jednog dana izgraditi most preko Drine, ali tada je zamišljao viseći most sličan onome na filmu "Tarzan".
Njegov otac, koji je, osim njega, imao još šestoro djece, bio je zatvoren zbog svojih antikomunističkih opredjeljenja. To je, kako je sam Pavlović napisao u knjizi, imalo presudnu ulogu u donošenju odluke da ode u Ameriku, gdje je otišao nakon odsluženja vojnog roka u Jugoslovenskoj narodnoj armiji. Sam je napisao da je tamo otišao sa 40 dolara u džepu, a jezik nije poznavao. Prvi posao našao je u fabrici u Čikagu, a s njim i buduću životnu saputnicu, Jugoslovenku Miroslavu.
Prvo se obučavao za elektroinženjera i krenuo na studije poslovnog menadžmenta, dok nije otkrio tajnu biznisa sa nekretninama. Kupujući jednu po jednu zgradu, mijenjao bi im prozore i krovove, što je dovodilo do povećanja kirije i same su se otplaćivale. U jednom periodu koji nije tako detaljno opisivao u knjizi, suočavao se sa krivičnim prijavama, ali je on kasnije u medijima tvrdio da nije radio ništa u suprotnosti sa svojom savješću i da nije bio kriv. U tom teškom periodu života ocijenio je sebe kao žrtvu advokata i srpskih iseljenika koji su mu zavidjeli na uspjehu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.