SARAJEVO - Svjedoci optužbe Hakija Elezović i Nedžad Bašić juče su u nastavku suđenja optuženima za zločin na Korićanskim stijenama ispričali kako su u avgustu 1992. godine razdvojeni od svojih najmilijih, čije kosti do danas nisu pronašli.
Elezović je u Sudu BiH ispričao da je iz logora "Omarska" prebačen u Trnopolje, odakle je zajedno sa svojim bratom, sestrićima i ostalom rodbinom ušao u autobus.
"Natovarili su nas u autobus i uzeli nam novac i druge dragocjenosti kazavši nam da nam neće trebati jer idemo na slobodnu teritoriju. Ljudi su se ranije ukrcali u još tri autobusa, a u Kozarcu smo sačekali i konvoj iz Prijedora. U mom autobusu bilo je oko 100 ljudi. Kad smo stigli do Korićanskih stijena, sve su nas izveli iz autobusa i jedino su Munibu Sivcu rekli da ide u kamion. Ja sam pošao za njim. Nešto me nagnalo da tražim spas", rekao je Elezović.
Njegovi brat, sestrići i drugi rođaci ostali su pored jedne stijene i nikad ih više nisam vidio.
"Kad bi htjeli reći gdje su kosti da ih sahranim i da kazne počinitelje, lakše bi se živjelo", kazao je Elezović.
U autobus koji je krenuo iz Trnopolja uveden je i otac jučerašnjeg svjedoka Nedžada Bašića.
"I ja sam htio da se ukrcam u konvoj, ali je Božo Stamenić, koji je bio stražar i kojeg sam odranije poznavao jer smo prije rata zajedno radili, rekao da nema više mjesta. S obzirom na to da autobusi još nisu bili krenuli, prišao sam Stameniću i pitao ga da i mene ubaci, a on mi je rekao: 'Marš mi s očiju da te ne vidim'. Smatram da je znao šta će se desiti, možda me je u tom momentu spasio", ispričao je Bašić.
"Kosti mog oca Rasima nisam našao, ali se nadam da će doći dan kada će neko progovoriti", rekao je Bašić.
Članovi Sudskog vijeća, optužba i odbrana, sutra će posjetiti Korićanske stijene gdje je, prema optužnici, 21. avgusta 1992. strijeljano preko 200 civila nesrpske nacionalnosti.