SARAJEVO - Video-snimci s mjesta izvršenja krivičnih djela često ne mogu poslužiti kao dokaz na sudu, a jedan od razloga je taj što ne postoji vještak koji će potvrditi identitet osoba koje su snimljene.
Advokat iz Sarajeva Omar Mehmedbašić kaže da zbog nepostojanja vještaka za prepoznavanje na video-snimcima, odluka o prihvatanju ovakvih dokaza zavisi od sudije.
"U BiH ne postoji nijedan vještak kojeg bismo mogli pozvati da tačno kaže da li se na snimku zaista nalazi osoba kojoj se sudi. Obično advokati brane svoje klijente tako što osporavaju da su njihovi klijenti osobe koje se vide na snimcima. Na sudu se kao dokaz priznaje snimak video-nadzora, ali kvalitet je obično slab, tako da mi tvrdimo da osobe koje su na snimku nisu naši branjenici", kazao je Mehmedbašić.
Zakon o krivičnom postupku propisuje da snimci koji se koriste kao dokaz na sudu moraju biti snimljeni na zakonit način. Moraju biti kvalitetni i razumljivi.
"Postoji razlika između tajnog i javnog snimanja. Tajno se snima u okviru posebnih istražnih radnji koje sud odobrava. Javni snimci se prihvataju na sudu. Mora se utvrditi autentičnost snimka, da nije riječ o fotomontaži. Takođe, potrebno je da je snimak jasan, jer odbrane nastoje osporiti snimke koji se uzimaju kao dokaz. Na kraju sudija odluči da li je snimak kvalitetan i može li se tretirati kao dokaz", objasnio je Robert Cvrtak, glasnogovornik Federalne uprave policije.
Snimci koji se često pojavljuju na Internetu, poput više snimaka nemira navijača u Širokom Brijegu, ne moraju uvijek biti čvrst dokaz.
"Postoji često video-zapis koji ljudi plasiraju i misle da je time slučaj riješen. Postoje mnoge manjkavosti na video-snimcima. Advokati osporavaju autentičnost i loš kvalitet, tako da nije svaki snimak dokaz o izvršenju krivičnog djela", kazao je Irfan Nefić, glasnogovornik MUP-a Kantona Sarajevo.
Advokat Mehmedbašić kaže da je u nekoliko navrata uspio da opovrgne snimak jer sud zbog loše kvalitete nije mogao utvrditi da su snimljeni ljudi oni kojima se stavlja na teret. Najinteresantniji slučaj je bio s njegovim klijentom, koji je bio osumnjičen da se bavio prevarama. Tužilac je imao snimak Mehmedbašićevog klijenta kako uzima novac od prevarenog građanina u tržnom centru.
"Tvrdio sam da na snimku nije moj klijent i sudija je prihvatio tu argumentaciju. Da je postojao vještak da utvrdi da je moj klijent na sminku, džaba bi bio moj trud. Ovako, čovjek je na slobodi", kazao je Mehmedbašić.
Iako svi snimci ne moraju nužno biti dokaz na sudu, svi su izvor informacija i često početna tačka za dalje istraživanje policije. Policija na osnovu snimka pokrene istragu i prikuplja dodatne dokaze.
"Mi sve snimke provjeravamo. Oni policiji najčešće služe kao indicija. Mi imamo snimak i onda policijskim radom napravimo od toga slučaj", kazao je Nefić.
Jedan od najpoznatijih slučajeva kada je video-snimak poslužio kao dokaz na sudu jeste kada je Tasim Kučević ispred Suda BiH ošamario ženu.
"Snimci se mogu koristiti kao dokaz. Potrebno je samo vještačenjem utvrditi da su autentični. Najpoznatiji je slučaj Tasima Kučevića, ali bilo je još slučajeva u kojima su snimci bili dokaz. Ukoliko se radi o policijskim snimcima koji su odobreni, tu nema problema. Međutim, u slučajevima kada su neki drugi snimci advokati traže provjeru autentičnosti i vještačenja", kazao je Boris Grubešić, glasnogovornik Suda BiH.
U Sudu BiH su istakli da je odluka da li se snimci priznaju kao dokaz stav sudije.