SARAJEVO, BANJALUKA - DNK analiza potvrdila je da skeletni ostaci pronađeni krajem juna ove godine u Vučića Gaju kod Potkozarja pripadaju četvorogodišnjem Ratku Makariću, čiji nestanak je prijavljen prije tri godine.
Analizu skeletnih ostataka obavio je Institut za genetički inženjering u Sarajevu, gdje je još ranije urađen DNK profil Slobodanke Makarić, majke nestalog dječaka.
"Na osnovu izvršene DNK analize zaključeno je da je Slobodanka Makarić biološka majka osobe od koje potiču analizirani skeletni ostaci", izjavila je juče Gospa Arsenović, portparol Centra javne bezbjednosti (CJB) Banjaluka.
Milan Srdić, patolog, pojasnio je juče da se zbog izrazito malog broja skeletnih ostataka koji su pronađeni, odnosno lobanje i donje vilice, najvjerovatnije neće nikad ni znati pravi uzrok smrti malog Makarića.
"Ono što se zna jeste da na skeletnim ostacima koji su pronađeni nema tragova koji bi ukazali da se radi o nekom krivičnom djelu", pojasnio je Srdić.
Makarići, koji su se sve vrijeme nadali da pronađeni ostaci ne pripadaju njihovom dječaku, juče su nakon što im je saopšten nalaz DNK analize iz Sarajeva bili u šoku i zamolili su kratko da ih se ne uznemirava.
Iz CJB je potvrđeno da će istraga u slučaju "Makarić" biti nastavljena kako bi se pokušalo utvrditi na koji način je nestao dječak, te kakav je bio pravac kretanja tada četvorogodišnjeg Ratka, čiji ostaci su pronađeni svega dva kilometra od mjesta nestanka, odnosno dijelu terena za kojeg su mještani Potkozarja u više navrata potvrdili da je bio pregledan tokom najveće potrage.
Nestali dječak Ratko Makarić zadnji put je viđen 16. jula 2007. godine, kada je sa stricem otišao da napoji konje na potoku u selu Josipovići. Stric se zatim vratio do kuće, ostavivši dječaku svoj mobilni telefon.
No, kada se stric ponovo vratio dječaku nije bilo ni traga ni glasa, a mobilni na koji su uzalud upućivani pozivi zauvijek je ostao nedostupan.
Izvor "Nezavisnih" blizak istrazi takođe je potvrdio da najvjerovatnije nikad neće dobiti odgovor šta je to natjeralo četvorogodišnjaka, koji je prema ranijoj priči roditelja i mještana "poznavao svaki žbun šume" u kojoj je nestao, da ode sa mjesta na kojem ga je ostavio njegov stric.
U prvim danima potrage za Makarićem učestvovalo je više stotina pripadnika CJB Banjaluka, Oružanih snaga BiH, mještana i građana Banjaluke, ali i Gorske službe spasavanja iz Hrvatske, koji su sa specijalno obučenim psima takođe tražili bilo kakav trag nestalog dječaka.
Tada su iz hrvatske Gorske službe spasavanja nakon neuspješno obavljenog posla odmah istakli da ih čitav slučaj jako čudi jer, kako su tada naveli, prosto je nemoguće da za toliko dana potrage od tragova budu pronađeni tek dijelovi igračaka koje je dječak imao u trenutku nestanka.
Naime, jedini rezultati najveće i najduže potrage u istoriji banjalučke policije bili su pronađeni mobilni telefon, burence plastičnog pištolja i trag stopala u sasušenoj lokvi.
Mještani Josipovića, Vučića Gaja, te uopšte Potkozarja, i dalje tvrde da je čudno to što su dijelovi skeleta dječaka pronađeni na mjestu udaljenom svega stotinak metara od prve kuće.