TREBINJE - Drago Jokanović (60) iz trebinjskog sela Tribijovi, koji je potpuno slijep, i njegova slabovida sestra ostali su jutros bez kuće koju je progutao požar dok su oni bili kod ljekara.
Jokanović je sa sestrom poranio u trebinjsku bolnicu, udaljenu desetak kilmetara od njihovog sela, prema kojem se širi krak požara koji još od subote popodne plamti sa planine Leotar iznad Trebinja, ali plamen u njihovoj kući ne potiče sa ovog požarišta koje je još daleko od kuća.
Uzrok požara još nije utvrdila ni trebinjska policija koja je, kako je saopšteno u CJB Trebinje, odmah naokon prijave, oko 10.40, izašla na lice mjesta, ali se pretpostavlja da je u pitanju peć na drva.
U policiji je potvrđeno da je kuća u potpunosti izgorjela, a šteta se prema izajavama Jokanovića, procjenjuje na oko 40.000 maraka.
S obzirom na to da je prema prvim procjenama šteta na kući Jokanovića stopostotna, Dragi i njegovoj sestri smještaj je odmah ponudio njihov komšija Pero Tasovac koji ima kuću u Trebinju i u svoje rodno selo dolazi vikendom, ali to nije trajno rješenje za njih.
"Teško mi je što smo ostali bez kuće, ali mi je možda i podjednako teško što ću se morati adaptirati na nove uslove, jer sam u svojoj kući znao do u detalj gdje mi šta stoji i gdje šta ostavljam, a ovako, tuđe je ipak tuđe, najmilije mi je moje", komentarisao je kratko Jokanović, koji se odmah nakon saznanja šta mu se desilo vratio na zgarište u svoje selo.
Iako selo Tribijovi broje svega oko petnaestak stanovnika, i to uglavnom starije starosne dobi, svi su spremni da pomognu Jokanovićima, iako sada najviše pomoći očekuju od opštine Trebinje, jer je smještaj za ovo dvoje ljudi u komšijskoj kući privremenog karaktera, pa bi im bio potreban novi krov nad glavom.
Prema riječima Mirka Ćurića, šefa Odsjeka opštinskog štaba Civilne zaštite Trebinje, koji je odmah izašao na lice mjesta, ono što se najurgentnije može uraditi, pored privremenog smještaja, jeste dostava najneophodnijih namirnica.
"Mi ćemo ovim ljudima u toku današnjeg dana dostaviti najneophodnije životne namirnice, jer je to ono što je u ovom trenutku najpotrebnije", rekao je juče Ćurić.
Obrađivao zemlju po sjećanju
Drago Jokanović se, kažu mještani njegovog sela, nikada nije žalio, nikada ni od koga nije dobijao ništa, osim invalidnine koju ostvaruje zahvaljujući činjenici što je prije nekoliko decenija, kao radnik Industrije alata Trebinje, stradao na poslu i od tada počeo gubiti vid. Zanimljivo je da su, i pored svoje invalidnosti, Jokanovići godinama živjeli od te male invalidnine i od poljoprivrede, te da je Drago, uprkos činjenici da je slijep, čak i kosio i obavljao poljoprivredne poslove, krećući se stazama i obrađujući njive po sjećanju.