SARAJEVO - Porodica Zikreta Ahmića iz sela Ahmići već pet godina pokušava da identifikuje i dostojanstveno sahrani Nasera Ahmića, njegovu suprugu Zehrudinu, te sinove Elvisa i Seada, koji su ubijeni zakopani 1993. godine na šehidskom mezarju u Starom Vitezu.
"Moj brat, snaha i njihovi sinovi, jedan osmogodišnjak i Sejo, koji je imao samo tri mjeseca, ubijeni su u aprilu 1993. godine u našoj porodičnoj kući, nakon čega je kuća zapaljena. Tijela, koja su bila u dvjema plastičnim vrećama, u maju iste godine su iz Ahmića u Stari Vitez donijeli vojnici UNPROFOR-a i pripadnici hrvatske Civilne zaštite. Tada su ljudi prepoznali ta tijela i obavljen je ukop", kazao je Zikret Ahmić, brat ubijenog Nasera.
Međutim, 2001. godine ustanovljeno je da je 1993. godine, prilikom ukopa žrtava iz Ahmići na groblju u Starom Vitezu došlo do nepravilnosti i zamjene identiteta stradalih, tako da su mnoge familije, među kojima i Ahmići, tražile reekshumaciju da bi utvrdili da je zaista riječ o njihovim najmilijim.
"Tako je 2005. godine reekshumiran grob gdje su bili moj brat i njegova familija. Kao što je stajalo u zapisniku na tom grobnom mjestu bile su dvije vreće. U jednoj su bila dva odrasla tijela i dva tijela djece. Vreće su odvezene na groblje u Visoko i od tada mi nikad nismo dobili povratnu informaciju o identifikaciji. Ta tijela su jednostavno nestala", kazao je Zikret Ahmić.
Zikretova bratična Enisa Mulić, koja je u Ahmićima izgubila oca Šuhreta, a koji je identifikovan, tvrdi da je prilikom identifikacije bilo mnogo nepravilnosti.
"To je bio čisti javašluk. Mi imamo video-snimke i svjedočenja ljudi koji su i sada živi i koji mogu potvrditi da su 1993. godine sahranjeni moj amidža, njegova dva sina i njegova supruga. Međutim, prilikom ekshumacije 2005. godine prvo nam je rečeno da je pronađeno samo jedno tijelo. Da stvar bude još gora, kasnije je rečeno u istom nalazu da su pronađena dva tijela", kazala je Mulićeva.
Enisa Mulić ističe da su iz Komisije za traženje nestalih FBiH potvrdili da su DNK analizom potvrdili identitet njnog amidže, ali ne i njegove supruge i dvoje djece.
"Mi nismo pristali na tu identifikaciju. Ako bi pokopali amidžu Nasera nikad ne bismo pronašli i ostala tijela. Ja se pitam gdje su tijela nestala? Da li su završila na nekom od drugih grobova sa drugim imenima. Ko trguje ljudskim tijelima i kome je u interesu da se stvar zataška", upitala je Mulićeva.
Amor Mašović, član Kolegija direktora Instituta za nestale osobe BiH, tvrdi da ne postoji nikakvo skrivanje tijela.
"Bojim se da prilikom prvog sahranjivanja tijela 1993. godine stvari nisu bile sve čiste i da je taj ukop loše urađen, ali ne iz nečije loše namjere. Potrebno je shvatiti da je tada u Vitezu bilo ratno stanje i da je ukop obavljen pod vatrom. Kada je izvršena reekshumacija utvrđeno je da postoje ostaci od samo jednog muškog i jednog dječjeg tijela", kazao je Mašović.
S obzirom na to da porodica Ahmić nije željela prihvatiti identifikaciju Nasera Ahmića ne može biti izvršena ni identifikacija ostataka dječjeg tijela, koje najvjerovatnije pripada njegovom starijem sinu Elvisu.
"Bojim se da unproforci i nisu bili baš najiskreniji kada su porodici Ahmić rekli da su pronašli četiri tijela. Tijelo tromjesečne bebe teško da je uopšte moglo biti sačuvano ako je izgorjelo u kući. Potrebno je da porodica identifikuje Naserovo tijelo da bi moglo biti identifikovan njegov sin, a tijelo njegovo supruge ćemo i dalje tražiti jer sav posao oko Ahmića nije završen", kazao je Mašović.