SARAJEVO - Branioci Dragomira Soldata i Velemira Đurića, optuženih za strijeljanje Bošnjaka u selu Čarakovo u opštini Prijedor, iznoseći završnu riječ zatražili su oslobađajuću presudu.
Savan Zec, branilac prvooptuženog Soldata, rekao je da Tužilaštvo BiH nije dokazalo da je optuženi kriv za događaje za koje ga tereti, te da zbog toga treba biti oslobođen. Naveo je i da bez razmatranja dokaza odbrane, dokazi Tužilaštva nisu dovoljni, prenosi Birn.
"Na glavnom pretresu nije izveden nijedan dokaz Tužilaštva o tome da je Soldat imao komandnu moć nad bilo kojom jedinicom osim svoje, da je nekom vodu izdao naredbu ili da je znao optužene", rekao je branilac.
Soldat je optužen, zajedno sa Velemirom Đurićem i Zoranom Babićem, za strijeljanje muškaraca u Čarakovu 23. jula 1992. godine. Prema optužnici Tužilaštva BiH, Đurić i Babić su, zajedno sa drugim licima, a po naređenju Soldata, muškarce izveli iz kuća i odveli ih ispred mjesne džamije, gdje su ih strijeljali.
Prema optužnici, Soldat je bio vojni policajac 43. motorizovane brigade Vojske Republike Srpske, Đurić pripadnik Centra za obavještavanje, a Babić pripadnik Prvog interventnog voda prijedorske policije.
Analizirajući iskaze svjedoka, odbrana Soldata je istakla da Tužilaštvo optužnicu temelji na iskazu svjedoka Šefika Karupovića, koji je imao namjeru da o optuženom loše svjedoči.
"Karupović je 1993. prodao kuću Dragomira Soldata, a novac Soldatu nikada nije predao. Nakon ove prevare, Karupović je morao biti svjestan da će naknadno odgovarati i shvatio je da se Soldata može riješiti. On ubjeđuje drugog svjedoka da je Čiča iz njegove priče o Čarakovu zapravo Soldat, a istovremeno on upija sjećanja tog svjedoka. Tako ova priča dobija epilog u vidu optuženja Soldata", rekao je Zec.
Đurićev branilac je rekao da Tužilaštvo nije dokazalo da je optuženi 23. jula 1992. bio u Čarakovu, a da je odbrana ponudila mnogo dokaza da je tog dana Đurić bio na drugom mjestu.
Đurićev branilac Branko Dakić rekao je da su dva svjedoka Tužilaštva navela da je Đurić bio 23. jula 1992. u Čarakovu, ali da on nije mogao tog dana biti tu, jer je bio na Kozari.
On je dodao da su stresna situacija i dug protok vremena mogli uticati da svjedoci pogrešno identifikuju nekoga.
Dakić je naveo i da Tužilaštvo nije dokazalo da je na području Prijedora bio širok i sistematičan napad, te da 23. juli 1992. predstavlja "izolovan događaj".
Branioci su rekli da izražavaju žaljenje zbog svih stradalih u Čarakovu, ali da za potpuno zadovoljenje pravde moraju biti otkriveni pravi počinioci tog zločina.
Sudu se obratio i Đurić, istakavši da se nada da će dokazi biti pravilno ocijenjeni.
Odbrana trećeoptužnog Babića svoju završnu riječ iznijeće u ponedjeljak, 3. marta.