BIJELJINA - Tridesetsedmogodišnja Sanja V. iz Bijeljine, žrtva porodičnog nasilja, u braku je umjesto ljubavi i sreće doživjela 14 godina pakla, iz kojeg nije vjerovala da će izaći živa.
Ova žena koja se udala sa 19 godina i koja je preživjela zlostavljanje nasilnog muža pristala je da za "Nezavisne" ispriča neke detalje iz svog života jer je, kako ističe, "shvatila da je poslije mnogo godina dobila rat, ali da mora da izbori i bitku kako bi pomogla drugim ženama da progovore i potraže pomoć zbog porodičnog nasilja".
"Ubrzo po udaji ostala sam u drugom stanju, a mojoj sreći tada nije bilo kraja. Trudnoća je odmicala, sve je bilo u redu, ali sam jednog dana bez ikakvog razloga dobila prve batine od supruga. Tada nisam razmišljala o sebi, već sam strahovala da mi ne ubije dijete u utrobi", priča Sanja V.
Kada je dobila prve batine od muža, kaže da su je trudnoća i ekonomska zavisnost zadržale da ostane u braku, kao i njegovo obećanje da je više nikada neće udariti.
"To obećanje je trajalo do sljedećeg dana. Muž me je tukao kad god mu je palo na pamet, ne znam šta je bilo u njegovoj glavi, ali znam da sam mu poslije svake fizičke torture i rečenice 'Neću više nikada', koju je govorio kroz suze, povjerovala. I danas to mogu reći, kao svaka glupa žena koja naivno nasjeda na obećanja", navodi Sanja V.
Ova Bijeljinka kaže da se na zlostavljanje godinama nije nikom žalila i nije tražila pomoć od nadležnih, iako je bilo vidno po njenom često modrom licu da je žrtva nasilja.
"Rodila sam i drugo dijete, očekivala sam da će se situacija poboljšati, da će se život normalizovati, ali sam se prevarila. Bilo je još gore. Djeca su porasla i jednog dana, četrnaeste godine braka, po ko zna koji put me je istukao, a ja više nisam mogla trpjeti. Prijavila sam ga policiji, pokupila djecu i otišla da nas pokušam spasiti. Krenuli smo u neizvjesnost, a i taj put je bio težak. Bili smo podstanari u više stanova jer nas je suprug proganjao. Posao gdje god da nađem i izgubim ga zbog njegovog uznemiravanja i tako dvije godine", priča Sanja V.
Ona ipak navodi da joj je bijeljinska policija pomogla, jer kad god ih je pozvala, odmah bi reagovali, štitili su je, kao i Centar za socijalni rad.
"Zahvalna sam im, jer da nisu bili uz moju djecu i mene, ne znam da li bih danas bila živa. Zbog stalnog proganjanja i uznemiravanja, Centar za socijalni rad me je sa djecom poslao u sigurnu kuću u Modriču. U sigurnoj kući smo proveli nešto više od pola godine i taj period je bio jedina svijetla tačka u mom životu nakon skoro deceniju i po pakla", kaže Sanja V.
Žene u sigurnoj kući su joj vratile samopouzdanje, ojačale su je, naučile da se ponovo smije i raduje boljem sutra.
"Naučile su me da je život tu, odmah pored mene, samo treba da se uspravim i pažljivo pogledam. Naziv sigurna kuća je pravi jer sam najzad osjetila sigurnost", sjeća se Sanja V.
Ona je tokom boravka u sigurnoj kući dobila vijest da je njen suprug nasilnik tragično preminuo. Boravak u Modriči je sa djecom zamijenila iznajmljenim stanom u Bijeljini, zaposlila se, djeca sada idu u školu, a život se počeo normalizovati.
"Željela bih da poručim ženama koje trpe nasilje da ne obaraju glavu, da se ne stide progovoriti i prijaviti nasilnika jer, vjerujte mi, ima onih kojima je stalo do vas i vaše djece. Na kraju sam i ja prijavila nasilnika, učinite to i vi, jer samo tako možemo spasiti djecu od trauma i svoj goli život", poručuje Sanja V. nakon preživljene bračne torture.
Sanja V., nažalost, nije jedina žrtva porodičnog nasilja, jer prema podacima bijeljinskog Udruženja žena "Lara", na SOS telefon se godišnje javi oko 200 žena. Bijeljina još nema sigurnu kuću iako je inicijativa za njeno otvaranje davno pokrenuta, a nedavno je održana i akcija prikupljanja potpisa.
Na području koji pokriva bijeljinski Centar javne bezbjednosti (CJB) evidentirano je prošle godine 67 prijava nasilja u porodici, od kojih je 30 u Bijeljini. Dragomir Perić, portparol CJB Bijeljina, smatra da je broj žrtava nasilja i veći od evidentiranog, jer se žrtve najčešće ustručavaju da prijave nasilnika u cilju očuvanja porodice.
Muškarci nasilnici u 97,5 odsto slučajeva
Prema riječima Dragomira Perića, portparola CJB Bijeljina, nasilje u porodici čine muškarci u 97,5 odsto slučajeva, dok 2,5 odsto to čine žene. On je pojasnio da je dužnost policije prilikom prijave nasilja u porodici izlazak na lice mjesta, utvrđivanje činjeničnog stanja, po potrebi da nasilnika liši slobode, prikupi dokaze protiv nasilnika i u roku od 24 časa preda tužilaštvu na dalju istragu. U slučaju da je žrtva i dalje ugrožena policija daje određenu pomoć koja se očituje obilaskom ili drugom mjerom koju naloži sud.