HAG Odbrana sedmorice oficira vojske i policije bosanskih Srba optuženih za zločine u Srebrenici i Žepi je svjedočenje Edvarda Džozefa nastojala da predstavi kao "skup utisaka" koje je svjedok stekao tokom rata u bivšoj Jugoslaviji, gdje je boravio od 1992. do 1996. godine.
Džozef je u julu 1995. u okviru civilne misije UN bio angažovan i na području Žepe, gdje je od 25. do 27. jula učestvovao u evakuaciji stanovništva enklave koju su opkolile Mladićeve snage. On je odbacio sugestije odbrane o `utiscima`, naglasivši da svjedoči o onome što je lično vidio i proživio u Žepi.
Svjedok je, međutim, prihvatio sugestiju zastupnice generala Radivoja Miletića da se za UN plan demilitarizacije enklava pod zaštitom UN može reći da je bio `neuspješan`. Pokušaj njegovog tima da ponudi rješenje za demilitarizaciju enklave Žepa je, tvrdi Džozef, propao jer je podrazumijevao i angažovanje NATO snaga, koje bi izvšile napad na sve snage uključujući i Armiju RBiH, ukoliko se ne bi odazvale pozivu za predaju oružja. Plan nije prihvatila srpska strana zato što joj, prema procjeni Džozefa, `nije odgovarala mogućnost angažovanja NATO snaga`.
Džozef se, međutim, nije složio sa tezom koju mu je iznijela zastupnica Radivoja Miletića da evakuacija Žepe nije bila `uspjeh generala Mladića već bh. vlade`. Svjedok je, naime, odbio da komentariše verziju odbrane prema kojoj je bh. vlada `uspješnim manevrom` obezbijedila evakuaciju stanovništva prije razoružavanja njenih jedinica u enklavi, koja na kraju nije ni sprovedena.
`Mogao bih da vam na to odgovorim u svojstvu svjedoka vještaka, ali ja sam ovdje svjedok o činjenicama`, objasnio je svjedok svoju odluku da ne komentariše postavljenu tezu, u čemu ga je podržalo i Pretresno vijeće.
Suđenje Ljubiši Beari, Vujadinu Popoviću, Ljubomiru Borovčaninu, Dragi Nikoliću, Vinku Pandureviću, Milanu Gveri i Radivoju Miletiću nastavlja se sljedeće sedmice.